Javna uprava

1. Javna uprava Prof. dr. sc. Ivan Koprić

2. Upravni sustavi Elementi: upravne organizacije koje obavljaju javne poslove na načelima trajnosti, profesionalizma, zakonitosti, racionalnog trošenja javnih sredstava, poštivanja javnog interesa i relativne organizacijske autonomije Temeljni problemi: način integracije elemenata i odnos s relevantnom okolinom Vrste i temeljni problemi: A) teritorijalni: UO koje djeluju na teritorijalnom načelu a podloga su političke vlasti – državna uprava, regionalna, okružna, lokalna samouprava; problemi: koordinacija heterogenih organizacija / odnos s vlašću te s građanima u njihovoj političkoj ulozi B) funkcionalni: UO koje obavljaju istovrsne djelatnosti (npr. obrazovanje, zdravstvo, komunalne službe …); problemi: mjera tehničke i interesne autonomije / odnosi s TUS i korisnicima C) asocijativni: asocijacije ljudi koji dijele istovrsne interese (udruge, političke stranke, profesionalna udruženja - komore …); problemi: odnos organizacije i članova, prava i utjecaj članova / odnos s TUS i FUS – slični ciljevi, konkurencija za sredstva Sudjelovanje privatnih pružatelja; subvencioniranje privatnika itd. ne širi granice upravnog sustava

3. Faze u razvoju upravljanja asocijativna (rodovsko-plemensko uređenje i robovlasništvo; krvno srodstvo, vlasništvo osobe) teritorijalna (poljoprivreda, stalna naselja) – teritorijalni upravni sustavi funkcionalna (ustanove i poduzeća u javnim službama; državna ekonomska djelatnost; urbanizacija) Javne službe: financijske, organizacijske, personalne i druge terete osiguranja određenog minimuma javnih usluga koje se pod jednakim uvjetima pružaju svim članovima zajednice bez naplate ili uz naplatu minimalnog dijela stvarne cijene te usluge. Javnim je službama u prvom redu interes stanovnika, a ne države.Javne službe pružaju javnopravni pružatelji, tj. organizacije tipa (neprofitnih) javnih ustanova ili (profitnih) javnih poduzeća, koje osniva država i u vlasništvu su države (centralna država ili jedinice lokalne samouprave). Građani dobivaju ulogu korisnika usluga javnih službi. Javne službe obavljaju se u općem interesu, a regulirane su javnim pravom.

4. Upravni sustavi u Hrvatskoj Dvije razine i četiri tipa tijela državne uprave (20 ministarstava, 8 državnih upravnih organizacija, 4 državna ureda, 20 ureda državne uprave = 52 tijela državne uprave) Državni službenici rade i u drugim državnim tijelima (npr. Stručna služba Vlade, Sabora, Ured predsjednika R., Državna revizija, Ured pučkog pravobranitelja, uredi drugih pravobranitelja, sudska uprava, sustav izvršenja kazni, itd.) Dvije razine (lokalna te područna-regionalna) i tri tipa jedinica teritorijalne samouprave (grad ili općina; veliki grad; županija; GZ sa statusom grada i županije) Europeizacija javnih službi i agencifikacija hrvatske javne uprave (agencije i druga slična tijela – fondovi, vijeća, zavodi, instituti –1992.-2010.=78; 2010.-ukinuto 15) Obrazovni sustav: 2.340 ustanova / zdravstvo 90-ak velikih ustanova / socijalna skrb 9 vrsta domova, 80 css Asocijacije: 40-ak vjerskih zajednica, 112 registriranih političkih stranaka, 50-ak zaklada i fundacija, 30.000 udruga građana, komore-profesionalna udruženja - 25, sindikati, udruge poslodavaca, …)

5. Javni službenici Državni službenici (i namještenici) (1994., 2001., 2005/6.) (65.000) Javni službenici (Zakon o plaćama u javnim službama, NN 27/01) – plaće iz državnog proračuna i proračuna HZZO-a; preko 60 različitih propisa, opći akti, kolektivni ugovori (180.000) Lokalni službenici i namještenici (14.000) Lokalni javni službenici (37.496; u GZ 7.820) – plaće iz lokalnih proračuna Javna poduzeća u vlasništvu Republike (60-ak) te jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave = zaposlenici, Zakon o radu

6. Upravna kriza: uprava kao sustav pripreme i izvršenja političkih odluka ili uprava kao sluškinja politike Prijelaz na višestranački sustav; privatizacija: prikrivena lustracija (20% u državnoj upravi), odljev mozgova (prepolovila se djelatnost “istraživanje i razvoj”), nastavak politizacije ali drugog predznaka; dominacija jedne političke stranke (preko 70 % vijećnika nakon lokalnih izbora imao je HDZ) Stabilizacija nakon 2000.: spora demokratizacija, nastavak dominacije HDZ-a, učvršćenje strukture podobnih u državnoj upravi, oklijevajuća, krnja i neiskrena europeizacija, moda “treninga” bez stvarnog učinka Sporo odumiranje obrasca partije i države; politizacija i politička korupcija na najvišoj razini; prekarna situacija s mogućnošću da ekonomska kriza dovede do razrješenja upravne ili da odvede prema nedemokratskom političkom režimu; europeizacija i uključenje u EU i europski upravni prostor Između domaćih atavizama i europskih obzira