Hipertenzija

1. Hipertenzija Pripremili: Belma Knežević i Samira Mulahasanović

2. 1. Uvod • Povišeni krvni tlak je tlak u arterijama veći od normale , najčešće bez simptoma koji povećava rizik nastanka zatajenja srca, srčanog udara ( infarkta srca ) , moždanog udara , aneurizmi (patološkog proširenja arterija) , oštećenja bubrega i oštećenja očne pozadine (krvnih žila mrežnice oka ). Hipertenzija znači povišenje krvnog tlaka bez obzira na uzrok, a dijeli se na primarnu ( esencijalnu ) i sekundarnu hipertenziju. Visoki tlak se naziva i „tihi ubojica“ jer najčešće godinama ne uzrokuje nikakve tegobe a oštećuje vitalne organe i njihovu funkciju (mozak, srce, bubrege ) Krvni tlak prirodno se mijenja u raznim razdobljima života jedne osobe i tijekom dana. Djeca i adolescenti imaju znatno niži tlak od odraslih osoba. Vrijednosti krvnog tlaka variraju i tijekom dana fiziološki. Tlak je najviši ujutro a najniži noću za vrijeme spavanja.

3. 2. Hipertenzija • Idealan arterijski krvni tlak je 120/80 mmHg, ali skoro ga nitko takvog nema, pa je bilo nužno granicu šire odrediti, pa se uzimalo da je: • Danas se zna da je ta formula neispravna, jer sistolički tlak (srčani tlak) ne bi smio prelaziti • 130 mmHg. Ako je između 130 i 140 mmHg, kažemo da je osoba potencijalni hipertoničar, a ako je viši od 140 mmHg osoba je hipertoničar.

4. Hipertenzija se dijeli prema nastanku na: • primarnu, idiopatsku ili esencijalnu hipertenziju; najčešća; nepoznata je etiologija, ali se sumnja na više faktora koji djeluju vjerojatno udruženo. Etiološki faktori su slijedeći: • okolišni čimbenici (pretjerano uzimanje soli, velika tjelesna težina, nekretanje, stres, ...) • živčani mehanizmi (središnji poremećaj simp., djelovanje adrenalina, nesklad a i b-receptora) • volumen krvi, količina natrija i bubrezi (normalno izlučivanje Na tek uz ­tlak) • renin (povišena aktivnost) • prijenos Na i K kroz membrane i promjene u stjenkama krvnih žila • inzulin (hiperinzulinemija, diabetes melitus tip II) • Sekundarna hipertenzija; rjeđa, ali povoljnija za pacijenta, jer uklanjanjem poznatog uzroka prestaje hipertenzija; tj. jedina izlječiva. Uslijed bolesti bubrega, bolest parenhima, renovaskularna hipertenzija (smanjen protok kroz arterije bubrega), endokrina hipertenzija, feokromocitom (tumor srži nadbubrežne žlijezdeà ­adrenalin), primarni hiperaldosteronizam, Cushingova bolest i sindrom hipertireoza, uslijed bolesti kardiovaskularnog sustava, ateroskleroza velikih arterija (tvrde i neelastične), koarktacija aorte, hiperkinetski sindrom (prevelika aktivnost b-adrenergičkih receptora), neke druge bolesti kardiovaskularnog sustava, ostali oblici sekundarne hipertenzije.

5. Malignu hipertenziju; razvija se u samo 1% bolesnika iz prva dva tipa, a rijetko započinje ovim tipom; kod pacijenata visoke aktivnost renina i koncentracija aldosterona; vrlo visok tlak, promjene na očnoj pozadini i hipertenzivna encefalopatija; nerijetko s njom ide i srčana dekompenzacija i zatajenje bubrežne funkcije s oligurijom.

6. 2. 1. Uzroci • U najmanje 90 % ljudi koji imaju povišeni krvni tlak (hipertenziju ) uzrok je nepoznat. Takvo se stanje naziva esencijalna hipertenzija. Esencijalna hipertenzija vjerojatno ima više mogućih uzroka. Mnoge promjene na srcu i krvnim žilama utječu na pojavu hipertenzije. • Ukoliko je uzrok poznat tada govorimo o sekundarnoj (posljedičnoj ) hipertenziji koja je nastala nakon nekog drugog poremećaja. Ovu vrstu hipertenzije ima 5-10 % hipertoničara ( osoba s povišenim tlakom). • U 5-10 % oboljelih s povišenim krvnim tlakom uzrok su bubrežne bolesti. Hormonski poremećaji ili uzimanje određenih lijekova ( oralna kontracepcija protiv začeća) uzrok su povišenog tlaka u 1-2 % hipertoničara . Vrlo rijedak uzrok povišenog krvnog tlaka je feokromocitom , tumor nadbubrežne žlijezde koji luči adrenalin i noradrenalin .

7. Gojaznost ( debljina), zatim sjedilački način života, stres, prekomjerno uživanje alkohola ili prekomjerno konzumiranje slane i masne hrane, mogu imati značajnu ulogu u nastanku hipertenzije . Ove uzroke možemo nazvati i promjenljivim uzrocima nastanka hipertenzije, jer na njih svaki čovjek može imati utjecaja u njihovu nastanku. Promjenom bilo kojeg od navedenih uzroka može se izbjeći hipertenzija ukoliko ne postoji i nasljedni, nepromjenjivi uzrok. • Postoje istraživanja koja pokazuju kako stres može dovesti , ukoliko je jedini mogući uzrok, do povremenog povišenja krvnog tlaka. Naime kod stresa aktiviraju se u tijelu biokemijski procesi koji dovode do stiskanja (vazokonstrikcije) krvnih žila , zbog lučenja određenih hormona i na taj način se jednim dijelom može objasniti mehanizam nastanka hipertenzije.

8. Najčešći uzroci sekundarne hipertenzije; • 1) BOLESTI BUBREGA • 2) HORMONSKI POREMEĆAJI • 3) LIJEKOVI • 4) DRUGI UZROCI

9. 2. 2. Mehanizam regulacije krvnog tlaka • Krvni tlak je reguliran mehanizmom renin-angiotenzin aldosteronskim mehanizmom. Pad krvnog tlaka izaziva lučenje renina bubrežnog enzima. Renin zatim aktivira angiotenzin (hormon ) koji dovodi do suženja ( vazokonstrikcije ) mišićnog sloja malih krvnih žilica arteriola ( najmanjih ogranaka arterija) na periferiji , povećavajući tako krvni tlak. Renin zadržava vodu u tijelu , time se volumen krvi u žilama povećava i tako se povisuje krvni tlak. • Bubrezi na nekoliko načina mogu regulirati krvni tlak. Ukoliko se vrijednost krvnog tlaka povisi , bubrezi počinju izlučivati veću količinu soli i vode. Time se volumen krvi smanjuje i tako se snižava krvni tlak. Obratno ukoliko se krvni tlak snizi bubrezi smanjuju lučenje vode ( urinom ) iz tijela i tako se zadržavanjem tekućine u krvnom optoku povisuje krvni tlak. Temeljem svega navedenog jasno je kako bubrezi imaju vrlo važnu ulogu u regulaciji krvnog tlaka i kako bilo koja bolest bubrega može privremeno ili trajno dovesti do hipertenzije. U praksi susrećemo kod akutnih bubrežnih bolesti ( pijelonefritisa-upala tkiva bubrega) ili bubrežnog napadaja zbog kamenca u bubregu najčešće privremeno povišenje krvnog tlaka. Kad se otkloni uzrok ( upala, bubrežni kamenac ), tlak se snizi na normalne vrijednosti, ukoliko nema drugih mogućih uzroka koji podržavaju hipertenziju.

10. Također i druge bubrežne bolesti kao suženje ( stenoza ) bubrežne arterije ( renalne arterije ), koja opskrbljuje bubrege i nadbubrežnu žlijezdu , dovode do hipertenzije. • Simpatički živčani sustav , koji je dio autonomnog živčanog sustava , koji funkcionira u našem tijelu bez naše volje, privremeno može povisiti krvni tlak ukoliko se organizam nalazi u nekoj opasnosti. To je obrambena, tj. kompenzacijska reakcija tijela. Simpatički živčani sustav tako povećava snagu i brzinu srčanih otkucaja. Također ovim mehanizmom sužava se najveći broj arteriola, a proširuje se broj arteriola u skeletnim mišićima , gdje je potrebna veća prokrvljenost. Osim toga simpatički živčani sustav , smanjuje izlučivanje soli i vode putem bubrega i tako povećava tjelesni volumen krvi. Simpatički živčani sustav također otpušta hormone adrenalin i noradrenalin koji potiču tj. stimuliraju srce i krvne žile. • Kod pojačanog mišićnog ili fizičkog rada uključuju se kompenzacijski mehanizmi koji održavaju krvni tlak unutar normalnih granica. Kod pojačanog mišićnog ili fizičkog rada srce izbacuje veći volumen krvi, povisuje se tako krvni tlak što ima za posljedicu širenje (dilataciju) krvnih žila zbog čega bubrezi počinju izlučivati veću količinu vode i soli, zbog čega se krvni tlak smanjuje. Međutim kod pojedinih ljudi, osobito kod starijih osoba koje imaju arteriosklerotski promijenjene ( neelastične arterije) nema kompenzacijskog širenja krvnih žila u naporu, pojačanom mišićnom naporu i krv se ne vraća kompenzacijskim mehanizmom na normalu. Arteriosklerotske promjene na krvnim kapilarama bubrega također će ometati sposobnost bubrega da izlučuje sol i vodu, što u konačnici ima za posljedicu hipertenziju.

11. 2. 3. Simptomi • Posljedice povišenog krvnog tlaka su pogubne za čitav niz organa i organskih sustava. Stoga je od iznimne važnosti pravodobno otkrivanje povišenog tlaka dok još nije uzrokovao oštećenja . • Vrlo često u početku nastanka hipertenzije karakterističan je izostanak simptoma povišenog krvnog tlaka. On se najčešće otkriva kada su izraženi simptomi koji upućuju na vrlo visoki skok tlaka, promjene i oscilacije krvnog tlaka ili posljedice koje povišeni krvni tlak uzrokuje • na drugim organima ( očima, bubrezima, krvnim žilama , srcu i mozgu). Osim navedenih posljedica krvnog tlaka on se otkriva i sistematskim pregledima ili slučajnim rutinskim mjerenjima u ordinaciji liječnika obiteljske medicine.

13. Osobe koje imaju povišeni krvni tlak najčešće se jave liječniku kada osjete zatiljnu glavobolju, omaglice, vrtoglavice, umor, pospanost, osjećaj da im je glava “napuhnuta kao balon”, zujanje ili šum odnosno pucketanje u ušima, nestabilnost pri hodu. Neki od oboljelih navode zamućenje ili poremećaje vida. Pojedini imaju bolove u prsnom košu, bolove u lijevoj strani vrata ili lijevoj ruci, pojedini neki navode palpitacije ( „lupanje srca“).

14. 2. 4. Dijagnoza • Krvni tlak se obično mjeri nakon što je osoba sjedila ili ležala barem 5 minuta. Smatra se kako su vrijednosti krvnog tlaka iznad 140/90 povišene , ali dijagnoza se ne postavlja temeljem jednog mjerenja. Potrebno je učiniti barem tri neovisna mjerenja u različitom dobu dana ili u tri različite posjete liječniku. Potrebno je prema vrijednostima krvnog tlaka odrediti stupanj hipertenzije ( prema vrijednostima krvnog tlaka ). Nakon što liječnik utvrdi povišeni krvni tlak , potrebno je učiniti dodatnu dijagnostiku, naime potrebno je utvrditi postoji li primarna ili sekundarna hipertenzija ( posljedica nekih drugih bolesti )-vidjeti pod „ uzroci „. Osim toga potrebno je utvrditi postoje li neki drugi poremećaji , navike ( pušenje, droge , alkohol ) ili lijekovi ( kortikosteroidi, oralni kontraceptivi i sl.) koje su dovele ili podržavaju povišeni krvni tlak. Posebno je potrebno utvrditi postoji li posljedično djelovanje povišenog krvnog tlaka na krvne žile,srce, mozak i bubrege. • Potrebno je učiniti određene pretrage krvi • 1) Krvnu sliku, osobito broj eritrocita , jer krvni tlak može biti povišen kod povećanog broja crvenih krvnih stanica ( eritrocita) kod bolesti koja se zove policitemija.Ona može biti primarna ili sekundarna ( posljedica kompenzacije kroničnih plućnih bolesti) • 2) Određivanjem GUK-a ( šećera u krvi natašte ) • 3) Određivanjem masnoća u krvi lipidogram –razina kolesterola, LDL, HDL, VRDL,triglicerida) • 4) Određivanje kreatinina u krvi. • 5) Određivanjem serumskih elektrolita u krvi ( kalij, natrij ). • 6) Urin –kontrola mokraće, određivanje postoje li bjelančevine u urinu –znak oštećenja bubrega.

15. Osim navedenih pretraga krvi potrebno je utvrditi postoje li promjene na određenim organima : • 1) SRCE. Potrebno je učiniti Rtg srca i pluća i EKG srca kako bi se utvrdilo postoje li znakovi oštećenja odnosno proširenja srca , kao posljedica povišenog krvnog tlaka. Stetoskopom auskultacijom ( slušanjem srca slušalicama ) iskusan liječnik može čuti tkz. četvrti srčani ton kao jednu od najranijih promjena izazvanih visokim krvnim tlakom. • 2) BUBREZI : Potrebno je anamnestičkim podacima koje liječnik dobiva od pacijenta saznati o eventualnim ranijim bubrežnim bolestima, zatim potrebno je učiniti kolor dopler ultrazvuk bubrega. Ovim pregledom liječnik će utvrditi postoje li bilo kakve promjene na bubrezima ( tumori, proširenja bubrežnih kanalića u bubrežnim čašicama, kamenci ili pijesak u bubrezima, ciste bubrega ili neke druge bolesti i anomalije). Danas je moguće kolor dopler ultrazvukom ima izmjeriti protok odnosno RI ( rezistentni indeks) indeks otpora u ograncima bubrežne arterije i tako se može zaključiti postoji li oštećenje bubrega. Također se postojanje oštećenja bubrega kako je prethodno napisano provjeriti pregledom urina sa sedimentom iz kojeg se može utvrditi postoje li bjelančevine u urinu, zatim koje stanice su prisutne u sedimentu ( eritrocitni ili leukocitni cilindri), kristali fosfata, karbonata, oksalata ili neke druge patološke stanice.Ukoliko se sumnja na feokromocitom ( izrazita glavobolja, napadaji brzog i nepravilnog rada srca, pretjerano znojenje, drhtanje i bljedilo. Feokromocitom se otkriva određivanjem raspadnih produkata noradrenalina i adrenalina u urinu.Ova pretraga ne radi se rutinski, jer je vrlo rijetko feokromocitom uzrok povišenog krvnog tlaka, ali na njega svaki liječnik mora misliti kao mogućim uzrokom izrazite ili maligne hipertenzije ( visokih vrijednosti ) krvnog tlaka.

16. 3) OČI : Potrebno je utvrditi postoje li oštećenja očne pozadine ( fundusa ) oka osobito mrežnice oka. Na mrežnici oka liječnik može nakon proširenja zjenica kapima , pogledati oftalmoskopom očnu pozadinu odnosno krvne žile mrežnice. Na taj način moguće je utvrditi postoje li promjene na očnoj pozadini od početnih suženja arterija i fenomena križanja krvnih žila do edema papile ( nateknuće izlaska očnog živca ). • Svakako liječnik treba nakon utvrđivanja povišenog krvnog tlaka , osobito kod mladih ljudi tragati za mogućim uzrokom , iako je uzrok nepoznat u 95 % oboljelih. Također treba tragati za endokrinološkim bolestima , aldosteronizmom, kod kojeg dolazi do pojačanog lučenja hormona aldosterona kojeg luči nadbubrežna žlijezda. Određivanje kalija u serumu može pomoći u otkrivanju ove bolesti. Također mjerenjem krvnog tlaka na obje ruke može se otkriti ili se postaviti sumnja za stečenu koarktaciju aorte.Urođene koarktacije ( suženja početnog dijela aorte) otkrivaju se u ranom djetinjstvu jer postoje značajne razlike u pulsu na nogama ( slabiji puls) u odnosu na pojačan puls ( intenzitet punjenja arterija) koje opskrbljuju gornje dijelove tijela ( glavu, vrat i ruke).

17. 2. 5. Prognoza povišenog krvnog tlaka (hipertenzije) • Neliječeni visoki krvni tlak povećava rizik nastanka koronarne srčane bolesti koja može dovesti do infarkta srca, zatim srčanog zatajenja ( smanjenja funkcije srčanog mišića ) i moždanog udara čak i u mlađoj životnoj dobi. Visoki osobito neliječeni krvni tlak danas se smatra glavnim čimbenikom za nastanak moždanog udara. On je također jedan od tri najvažnija uzroka nastanka infarkta miokarda na koji se može povoljno utjecati. Preostala druga dva čimbenika su pušenje i povišene masnoće u krvi ( hiperlipidemija ). • Kod dugogodišnjeg neliječenog ili neadekvatno liječenog povišenog krvnog tlaka u srcu dolazi do zadebljanja ( hipertrofije ) srčanog mišića. Krvne žile koje opskrbljuju srčani mišić kisikom i hranjivim tvarima ( koronarne arterije) nalaze se na vanjskoj strani srčanog mišića i opskrbljuju svojim najtanjim ograncima debljiinu srčanog mišića od oko 1 cm. Kada zbog povišenog krvnog tlaka dođe do zadebljanja srčanog mišića više od 1 cm u presjeku mišića , srčane ( koronarne ) krvne žile ne mogu opskrbiti dovoljnom količinom krvi najdublje dijelove srčanog mišića ( endokarda ) koji je odebljao i tada može nastupiti srčani udar (infarkt srca ) i bez aterosklerotskih promjena tj. i bez ( stvaranja naslaga u koronarnim srčanim krvnim žilama ) koje opskrbulju srčani mišić. Ukoliko uz zadebljanje srčanog mišića osoba puši, ima povišene masnoće ili šećer u krvi tada dolazi i do aterosklerotskih promjena u srčanim ( koronarnim ) krvnim žilama i mogućnost nastanka srčanog infarkta se višestruko povećava .

18. Dakle u početnoj fazi oštećenja srčanog mišića dolazi do zadebljanja srčanog mišića uslijed povišenog krvnog tlaka koji nije ili je neadekvatno liječen. Kasnije dolazi do proširenja srčanih klijetki. Najprije dolazi do zadebljanja ( hipertrofije a zatim proširenja (dilatacije ) lijeve klijetke. Uslijed proširenja lijeve klijetke dolazi do volumnog opterećenja srčanog zaliska koji dijeli lijevu pretklijetku i klijetku ( mitralni zalisak) koji vremenom popušta i dovodi do prelijevanja ( vraćanja ) krvi iz proširene lijeve klijetke u lijevu pretklijetku a zatim u pluća. Na taj način razvija se plućni edem ( “voda u plućima” ) koja može ukoliko se ne intervenira medikamentoznom terapijom ( lijekovima ) dovesti do smrti. Takvi bolesnici javljaju se jer imaju nedostatka zraka, ne mogu noću spavati, tipično je da spavaju na 2-3 jastuka, polusjedeći ) često uz otvoreni prozor jer nemaju dovoljno zraka. Uglavnom imaju i otok ( edeme ) potkoljenica, osjećaju se malaksalo, slabo, nemaju snage i osjećaju zaduhu. • Liječenje povišenog krvnog tlaka • Primarna ( esencijalna ) hipertenzija ne može se izliječiti, za razliku od sekundarne koja se može izliječiti odstranjenjem uzroka koji je doveo do hipertenzije ( npr. tumor nadbubrežne žlijezde- feokromocitom ). • Svi koji imaju dijagnosticiranu primarnu hipertenziju ( nepoznat uzrok povišenog krvnog tlaka) moraju znati kako izlječenja nema , kako će liječenje biti DUGOTRAJNO I DOŽIVOTNO.

19. 2. 6. Liječenje • Primarna ( esencijalna ) hipertenzija ne može se izliječiti, za razliku od sekundarne koja se može izliječiti odstranjenjem uzroka koji je doveo do hipertenzije ( npr. tumor nadbubrežne žlijezde- feokromocitom ). • Svi koji imaju dijagnosticiranu primarnu hipertenziju ( nepoznat uzrok povišenog krvnog tlaka) moraju znati kako izlječenja nema , kako će liječenje biti DUGOTRAJNO I DOŽIVOTNO. U praksi se često susrećem kako pojedini bolesnici zanemaruju ili uzimaju neredovito terapiju za krvni tlak što je pogubno za njihov srčano krvožilni sustav. Mnogi naši pacijenti uzimaju terapiju za sniženje krvnog tlaka samo onda “ kad osjete “ kako imaju povišeni krvni tlak. To je potpuno pogrešan način uzimanja terapije koja može potencirati nagle promjene i skokove krvnog tlak i ubrzati nastanak komplikacija. Terapija koja se prepisuje za sniženje krvnog tlaka treba se uzimati redovito , po mogućnosti u isto doba dana i potrebno je nekoliko puta tjedno, ponekad ujutro, ponekad navečer izmjeriti i bilježiti vrijednosti krvnog tlaka, nakon odmora od 10- etak minuta. Svaki bolesnik kojem je prvi put dijagnosticiran povišeni krvni tlak i prvi put prepisana terapija, trebaju u dogovoru s liječnikom dolaziti u slijedeća tri mjeseca kontrolirati krvni tlak u ordinaciju. Također treba bolesnika uputiti koji tlakomjer za kućnu upotrebu treba kupiti i pokazati mu kako i kada će sam kontrolirati i bilježiti vrijednosti krvnog tlaka. Potrebno je usporediti u ordinaciji izmjerene vrijednosti krvnog tlaka na bolesnikovom i liječničkom tlakomjeru u ordinaciji kako bi se vidjelo jesu li izmjerene vrijednosti na kućnom tlakomjeru točne. Zatim je nužno napraviti plan i dogovor između liječnika i bolesnika, kada će se bolesnik javljati svom liječniku s mjerenim vrijednostima krvnog tlaka, jer to jedino jamči sigurnost kako će bolesnik pravovaljano uzimati prepisanu terapiju.

20. Kod starijih bolesnika liječnik treba upozoriti bolesnike kako na prepisanu terapiju može doći do naglog pada krvnog tlaka i kako bi bilo dobro mjeriti krvni tlak u sjedećem i stojećem stavu kako bi se izbjegle omaglice, nesigurnost pri hodu i posljedice preniskog tlaka za starije osobe. Kod dakle prepisivanja terapije liječnik bi trebao u prva tri mjeseca nakon prepisivanja terapije kontrolirati i ispitati ( vidjeti koja vrsta, doza ) lijekova za sniženje krvnog tlaka je najoptimalnija za njegovog pacijenta. • Kada se jedanput odredi vrsta lijeka / lijekova za sniženje krvnog tlaka i kada se uvidi da su efikasni, tada se bolesnik treba toga pridržavati. To znači da kada bolesnik ujutro izmjeri tlak 120/80 neće prestati uzimati terapiju ili izostaviti lijek koji mu je preporučen, već će ga popiti. Vrijednosti tlaka neće padati ispod normale ili tek neznatno ukoliko je terapija pravilno, optimalno određena. Ukoliko se kod tako izmjerenog tlaka ne popije jutarnja doza lijeka tada je za očekivati da će u slijedeća 24 ili 48 sati doći do naglog i velikog porasta tlaka , zbog kojeg mnogi bolesnici završavaju u Hitnoj službi. • Tlak tijekom dana normalno i kada nemate povišeni krvni tlak ili kada niste pod terapijom za sniženje krvnog tlaka varira, ali te varijacije su fiziološke. Tako i bolesnici koji su pod terapijom imaju varijacije od 5-10 % u vrijednostima tlaka koje su tolerirajuće. Međutim najopasnije je izostavljati terapiju, ne uzimati prepisanu terapiju i na taj način ugrožavati vlastito zdravlje.

21. Terapija koja se prepisuje kod bolesnika s povišenim krvnim tlakom određuje se nakon prethodno učinjenih dijagnostičkih pretraga. Zatim se terapija određuje u skladu s dobi bolesnika, spolom, pridruženim drugim bolestima, prema već prepisanoj terapiji za druge bolesti i naravno prema vrijednostima krvnog tlaka. Svi navedeni parametri uzimaju se u obzir i tada se prepisana terapija treba redovito uzimati. • Liječniku je također važno pri odluci o terapiji znati obiteljsku anamnezu, navike ( pušenje, droge, alkohol ), postoji li kontraindikacija za primjenu nekih lijekova za sniženje krvnog tlaka ( npr. ne smiju se prepisivati beta blokatori kod astmatičara ) također je liječniku od iznimne važnosti postoje li već promjene na ciljnim tj. vitalnim organima i kojeg su intenziteta ( srce, mozak, bubrezi).Uz prepisanu terapiju bolesnicima koji boluju od povišenog krvnog tlaka liječnik treba u razgovoru sa svojim pacijentom pokušati postići da on sam uvidi koje greške u svakodnevnom životu čini i što valja promijeniti u cilju što uspješnijeg liječenja.

22. 3. Zaključak • Evo nekih smjernica: • 1) Potrebno je promijeniti životne navike u prehrani, pokušati reducirati tjelesnu težinu • 2) Smanjiti unos soli • 3) Smanjiti udio masti, osobito zasićenih masnih kiselina • 4) Smanjiti konzumaciju alkohola • 5) Prekinuti pušenje • 6) Povećati fizičku aktivnost ( hodanje dnevno barem ½ sata ili vježbanje 15-estak minuta / dan ) • NAJVEĆA JE GREŠKA PREKINUTI TERAPIJU KADA SE KRVNI TLAK NORMALIZIRA. • Osnovne preporuke koga i kada treba liječiti povišeni tlak lijekovima: • 1) Osobe s trajno povišenim krvnim tlakom , iznad 180/110 mm Hg. • 2) Osobe s tlakom 140/90 odluku treba donijeti prema riziku za nastanak kardiovaskularnih bolesti, postojanje šećerne bolesti, povišena masnoća u krvi ili oštećenje vitalnih organa. • 3) Treba liječiti i bolesnike sa izoliranom sistoličkom hipertenzijom ( samo povišenje sistoličkog “ gornjeg” krvnog tlaka.Takav povišeni tlak imaju obično stariji bolesnici. Danas temeljem statističkog praćenja oboljelih s izolirano povišenim sistoličkim tlakom vidimo, osobito u starijih od 60 godina kako je i samo taj povišeni tlak uzrok opasnosti od nastanka koronarne bolesti, moždanog udara i aneurizmi krvnih žila (patološkog proširenja) arterija koje pod povišenim arterijskim, sistoličkim tlakom, mogu prsnuti.

23. 4) Terapija se primjenjuje kod malignih hipertenzija .Vrijednosti krvnog tlaka iznad 220/120 mmHg. Koje lijekove ćete uzimati , jedan ili više njih i koje kombinacije odredit će Vaš obiteljski liječnik ili kardiolog. Danas je na raspolaganju liječnicima veliki izbor različitih vrsta lijekova za sniženje krvnog tlaka. Kod prepisivanja terapije liječnici se oslanjaju na primjenu terapije prema primjeni onog lijeka ili kombinacije koja će uz najmanju dozu imati NAJPOVOLJNIJI UČINAK NA SNIŽENJE KRVNOG TLAKA UZ NAJMANJE NUSPOJAVA LIJEKA.

24. HVALA NA PAŽNJI