Procjenjivanje u socijalnom radu

1. Procjenjivanje u socijalnom radu Prof.dr.sc. Branka SladovićFranz Predavanje 3, 2013/2014

2. Zašto je važno procjenjivati? Procjenjivanjem se: povećava upotrebljivost prikupljenih podataka i dokumentacije teobjektivnost odluka (vjerojatnost istovjetnih odluka kod više različitih stručnjaka) otvorena je mogućnost usporedbe s drugim slučajevima zaštite djece i konzultacija s drugim stručnjacima početno procjenjivanje predstavlja početnu točku u odnosu na koju je moguće empirijsko praćenja napretka ostvarivanja plana u svakom pojedinom slučaju/dijelu aktivnosti povećava mogućnost evaluacije djelotvornosti službe i usluga

3. Osnovna svrha procesa procjenjivanja je donositi odluke i plan intervencije koji je utemeljen na činjenicama i promišljenim zaključcima. Ono je s jedne strane događaj (posebno u početnoj fazi) ali je i proces (kontinuirano praćenje i procjenjivanje potreba i mogućnosti promjene). Procjenjivanje treba promatrati odvojeno od intervencije. Ponekad se samo jedan njegov dio - prikupljanje podataka provodi paralelno ali se analiza i planiranje uslugaprovodi kao zaseban postupak. Za neke obitelji proces procjenjivanja je sam po sebi terapeutska intervencija.

4. Odgovornost je stručnjaka informirati korisnike: sad radimo procjenu, sad planiramo, sad smo u tretmanu, sad pratimo-evaluiramo… osigurati participaciju djece i svih članova obitelji tijekom procjenjivanja i planiranja te njihov feedback tijekom intervencije donijeti samostalnu ili timsku stručnu odluku o nekim postupcima i pitanjima, posebno o sigurnosti i razvojnoj ugroženosti djeteta (to ne radimo u zajedništvu s roditeljem!)

5. Ključni pojmovi • Procjenjivanje (upotreba instrumenata, razgovori – npr. motivacijski intervju, promatranje, samoprocjene, mišljenja drugih stručnjaka) • Donošenje odluka: praksa utemeljena na činjenicama, a ne dojmovima - analitičko mišljenje, a ne samo intuitivno • Individualno planiranje promjena- sveobuhvatno obiteljsko procjenjivanje i planiranje • Najbolji interes djeteta: sada i razvojno • Sigurnost djeteta: sada • Osiguravanje pravilnog razvoja bez posljedica: razvojno • Fantomski najbolji interes djeteta! • Najbolji interes djeteta treba biti jasan i objašnjiv roditeljima, djetetu i drugim stručnjacima, ali se ne moraju s njim složiti

6. PROCES PLANIRANJA I PROVOĐENJA NEPOSREDNE SKRBI ZA DJECU ČIJI JE RAZVOJ UGROŽEN U OBITELJI

11. U svakoj “kućici” odlučujemo o nizu pitanja O mjerama, o ciljevima, o tome što procjenjujemo, koji su ishodi, koga ćemo uključiti, koju vrstu plana izraditi… Također, možemo odlučiti da nema potrebe za bilo kojom intervencijom niti izradom plana no odluka treba biti utemeljena na činjenicama

12. Kada je ugrožavanje djeteta u obitelji utvrđeno – ciljevi djelotvornih intervencija su: 1. neposredna zaštita djeteta – plan sigurnosti djeteta 2. stvaranje uvjeta za optimalni psihosocijalni razvoj ugroženog djeteta kroz • promjena ponašanja članova obitelji • stvaranje mreže stručnjaka koji će timski raditi na planiranju i provođenju intervencija Ako uvjeti nisu stvoreni i neće biti mogući u biološkoj obitelji– donošenje odluke o drugom obliku skrbi na načelu trajnosti!

13. RAZLIKA IZMEĐU POČETNE PROCJENE I SVEOBUHVATNE OBITELJSKE PROCJENE Inicijalna/početna procjena je brza procjena koja se čini za svako dijete koje je upućeno socijalnoj službi. Trebala bi se napraviti što hitnije, najdulje za 7 dana. Početna se radi u prednjem uredu, iznimno stražnjem POČETNA PROCJENA može uključiti intervjue s djetetom i članovima obitelji, ukoliko je to primjereno upotrebu instrumenata socijalnog rada uključivanje drugih službi u prikupljanju i osiguravanju informacija, ukoliko je to potrebno konzultacije s nadležnima službama i tijelima

14. Početna procjena rezultira: • zabilješkama o inicijalnoj procjeni • odlukom o budućim akcijama/mjerama ili da akcije/mjere nisu potrebne • informiranje drugih službi o odlukama • informiranje obitelji o odlukama i planu osiguravanja podrške, izradi IPPa, itd.

15. zajedničko procjenjivanje gdje su svi članovi obitelji, uz stručnjaka, istovremeno i procjenjivači i aktivni sudionici procesa procjenjivanja i planiranja vodi ga voditelj slučaja (nadležni socijalni radnik) a informacije može prikupljati i voditelj mjere NIRS-a SOP - se radi u stražnjem uredu, u razdoblju od 30 dana Važan cilj: Sastavljanje liste problemskih područja i prioriteta (koje potrebe moraju biti prvo zadovoljene kako bi se smanjio rizik i povećala sigurnost?) Fotografija, Spot, Dokumentarni film.. Sveobuhvatno obiteljsko procjenjivanje je suvremeni pristup u socijalnom radu

16. Vježba • Prikažite slučaj djeteta iz vaše okoline koje živi u otežanim obiteljskim okolnostima prema trokutu procjenjivanja

17. TROKUT PROCJENJIVANJA

18. INSTRUMENTI SOCIJALNOG RADA

19. Doprinos procjeni i praksi utemeljenoj na činjenicama • Doprinos zajedničkom razumijevanju među strukama • Prvenstveno namijenjeni socijalnim radnicima, ali i drugim stručnjacima, djelatnicima ili suradnicima centra za socijalnu skrb • Do sada u nas socijalni radnici nisu sustavno razvijali i/ili primjenjivale standardizirane skale, upitnike ili ček-liste. • Zbog dominantnog korištenja standardiziranih psihologijskih instrumenta, u praksi se često donose zaključci o roditeljskom funkcioniranju koji imaju malo neposredne relevantnosti za roditeljstvo

20. OBITELJSKI I OKOLINSKI ČIMBENICI • Lista za procjenu roditeljskih snaga • Lista za procjenu roditeljskih rizika • Lista rizika za zlostavljanje djeteta • Inventar obiteljskih stresora • Skala obiteljskih resursa • Uključenost obitelji i djeteta u zajednicu • Sadašnji odnosi među članovima obitelji • Skala za procjenu održavanosti domaćinstva • Upitnik stresnih događaja • Upitnik privrženosti partneru/partnerici

21. DJETETOVE RAZVOJNE POTREBE • Upitnik snaga i poteškoća • Izražavanje osjećaja djeteta • Lista za procjenu privrženosti • Upitnik utjecaja djeteta na obitelj RODITELJSKE SPOSOBNOSTI • Skala roditeljskog stresa • Svakodnevne brige roditelja • Procjena roditeljskih sposobnosti i izvršavanja roditeljskih zadaća • Skala dobrobiti roditelja/skrbnika

22. ŠTO NE MOGU INSTRUMENTI SOCIJALNOG RADA? • donositi zaključke o adekvatnosti roditelja samo temeljem neizravnih mjera (npr. upitnika), • predvidjeti roditeljske kapacitete samo na temelju procjene mentalnog zdravlja (npr. depresije), • isključiti učinke situacijskih čimbenika (npr. vremenskog ograničenja, aktualnih stresora, kulturalnog aspekta) iz procesa procjenjivanja • predvidjeti buduća ponašanja sa sigurnošću

23. ŠTO MOGU INSTRUMENTI SOCIJALNOG RADA? • opisati obilježja i obrasce roditeljskog funkcioniranja u odgajateljskoj i u drugim značajnim ulogama • pojasniti moguće razloge neodgovarajućih postupaka i potencijal roditelja za promjenu • identificirati uvjete/okolnosti vezane uz pojedinca-u-okruženju za koje je vjerojatno da mogu pozitivno ili negativno utjecati na ponašanje roditelja • opisati funkcioniranje djece, potrebe i rizike u odnosu na vještine, mogućnosti i nedostatke roditelja • osigurati smjer intervencija

24. Kako koristiti instrumente socijalnog rada za procjenjivanje obiteljske situacije i potreba djeteta? • Važno je jasno znati zbog čega se koristi određeni instrument. Prikupljanje podataka samo da bi se oni prikupili ne koristi nikome, niti je profesionalno etično. Njihova upotreba treba biti opravdana, a broj i veličina upitnika i skala razumni i u skladu sa specifičnom situacijom odnosno potrebama korisnika • Navedeni instrumenti mogu se koristiti i u početnoj i u sveobuhvatnoj obiteljskoj procjeni potreba obitelji/djeteta. • Svi navedeni instrumenti mogu se koristiti tako da ih ispunjavaju korisnici ili stručnjaci, ali i kao predložak za razgovor. • Važno je jasno objasniti korisnicima zbog čega se koristi neki od instrumenata, čemu on služi i od čega se sastoji • Dobro je provjeriti je li korisnik već imao iskustava s ispunjavanjem upitnika i skala i kakva su ta iskustva.