1 / 15

Šalković Ivana, dipl. def. - soc. ped. Centar za odgoj i obrazovanje “Vinko Bek”

3. hrvatski kongres socijalnih pedagoga s međunarodnim sudjelovanjem 23.-25. travanj 2010. godine Zagreb. Interdisciplinarni pristup u timskom radu socijalnih pedagoga i rehabilitatora tijekom realizacije specifičnih programa i tretmana kreiranih za osobe oštećena vida.

oleg-kim
Download Presentation

Šalković Ivana, dipl. def. - soc. ped. Centar za odgoj i obrazovanje “Vinko Bek”

An Image/Link below is provided (as is) to download presentation Download Policy: Content on the Website is provided to you AS IS for your information and personal use and may not be sold / licensed / shared on other websites without getting consent from its author. Content is provided to you AS IS for your information and personal use only. Download presentation by click this link. While downloading, if for some reason you are not able to download a presentation, the publisher may have deleted the file from their server. During download, if you can't get a presentation, the file might be deleted by the publisher.

E N D

Presentation Transcript

  1. 3. hrvatski kongres socijalnih pedagoga s međunarodnim sudjelovanjem 23.-25. travanj 2010. godine Zagreb Interdisciplinarni pristup u timskom radu socijalnih pedagoga i rehabilitatora tijekom realizacije specifičnih programa i tretmana kreiranih za osobe oštećena vida Šalković Ivana, dipl. def. - soc. ped. Centar za odgoj i obrazovanje “Vinko Bek” mr. sc. Fajdetić Andrea , prof. def. Edukacijsko –rehabilitacijski fakultet

  2. INTERDISCIPLINARNI PRISTUP OSOBAMA OŠTEĆENA VIDA Iznimno je važan u kontekstu biološkog, socijalnog i psihološkog razvoja osoba oštećena vida kako bi se kreirali specifični prevencijski, edukacijski i rehabilitacijski sadržaji.

  3. TIMSKI PRISTUP U RADU SOCIJALNOG PEDAGOGA I REHABILITATORA

  4. SPECIFIČNOSTI RANOG RAZVOJA DJECE (MLADIH) OŠTEĆENA VIDA UTJEČU NA USPJEŠNOST PSIHOSOCIJALNE REHABILITACIJE

  5. SOCIOEMOCIONALNI RAZVOJ DJECE I MLADIH OŠTEĆENA VIDA Slijepa i slabovidna djeca zbog manjka iskustva i prezaštićivanja imaju nešto nižu emocionalnu i socijalnu zrelost od svojih vršnjaka. Niža emocionalna i socijalna zrelost manifestira se kroz: • nedovoljnu kritičnost • povodljivost • impulzivnost • česte promjene raspoloženja

  6. OBLICI NEPOŽELJNIH PONAŠANJA DJECE I MLADIH OŠTEĆENA VIDA • agresivnost • odsustvo samokontrole • destruktivnost • hiperaktivnost • negativno privlačenje pažnje • otpor prema autoritetima • povlačenje u sebe • bezvoljnost • depresivnost • naučena bespomoćnost • stereotipna ponašanja

  7. ADAPTIVNA PONAŠANJA DJECE I MLADIH OŠTEĆENA VIDA • zdrava kompenzacijska reakcija • hiperkompenzacijska reakcija • reakcija negiranja • defenzivna reakcija • reakcija povlačenja • reakcija neadaptivnog povlačenja

  8. POVEZANOST STRUKA U RADU S RODITELJIMA DJECE I MLADIH OŠTEĆENA VIDA • rad na adaptaciji na djetetovu teškoću kroz stadije (preživljavanje, traganje, smještaj, odvajanje) • prepoznavanje stavova roditelja prema djetetovoj teškoći ( prihvaćanje, negiranje, prezaštićivanje, skriveno/otvoreno odbijanje) i njihova utjecaja na razvoj djeteta • uključivanje i poticanje roditelja na aktivnu ulogu unutar kreiranog programa psihosocijalne rehabilitacije.

  9. TIMSKI PRISTUP U KREIRANJU SPECIFIČNIH PROGRAMA U RADU S OSOBOM OV I OBITELJI

  10. PODRUČJA SURADNIČKOG PRISTUPA I TIMSKOG RADA SOCIJALNIH PEDAGOGA I REHABILITATORA CILJ: USPJEŠNI TRANSFER I GENERALIZACIJA UPORABE SPECIFIČNIH VJEŠTINA U

  11. SURADNIČKI PRISTUP I TIMSKI RAD SOCIJALNOG PEDAGOGA I REHABILITATORA • Rad u timu bi se trebao očitovati u aktivnostima 1. prepoznavanja i analize rizičnih čimbenika za pojavu nepoželjnih ponašanja i poremećaja u ponašanja u djece i mladih oštećena vida 2. stvaranja jedinstvene strategije za njihovo uklanjanje kroz kreiranje primjerenog programa psihosocijalne rehabilitacije

  12. UČINKOVITOST (SPECIFIČNIH) PROGRAMA PSIHOSOCIJALNE REHABILITACIJE OSOBA OŠTEĆENA VIDA Učinkovitost ovisi o: • kvalitetnoj inter(trans)disciplinarnoj procjeni • pravovremenoj (ranoj) intervenciji • usklađenoj provedbi različitih specifičnih programa koji uključuje prevenciju nepoželjnih ponašanja i/ili poremećaja u ponašanju te intervenciju

  13. UMJESTO ZAKLJUČKA “Pravovremenom i pravilnom stručnom intervencijom mogu se prevenirati ili ublažiti mogući rizici za pojavu nepoželjnih ponašanja kod djece s oštećenjem vida prije svega zadovoljavanjem njihovih specifičnih potreba, njima prihvatljivim načinom funkcioniranja i ublažiti, pa i ukloniti, eventualne utjecaje oštećenja vida na ličnost, njeno ponašanje i općenito aktivnost djeteta.” (Zovko, 1991.).

  14. HVALA NA PAŽNJI!

  15. Literatura • Brajša Žganec, A.(2003). Dječji emocionalni i socijalni razvoj. U: Dijete i obitelj – Emocionalni i socijalni razvoj. Naklada Slap. Zagreb • Bilić Prcić, A. (2007). Socijalne vještine osoba oštećena vida, (doktorska disertacija), Zagreb • Bennet, K. S., Hay D. H. (2007). The Role of Family in the Development of Social Skills in Children Wuth Physical Disabilities. International Journal of Disability, Development and Education, Vol. 54, No 4, pp. 381 – 397 • Fajdetić, A. (2007). Oštećenja vida. U: Učenik s oštećenjem vida u redovitoj školi. Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti . Hrvatski Savez slijepih. Zagreb • Gal, E., Dyck, M. J., (2009). Stereotyped Movements Among Children Who are Visually Impaired, Journal of Visual Impairment and Blindness, Vol. 103, pp. 754 – 765 • Ingsholt, A. (2006). Joint attention and social development. Mary Kitzinger Trust Conference 2006. July 6. – 8. Kingston University. London • Kovačić, V. , Stančić, V., Mejovšek, M. (1988). Potreba za teorijskom sintezom: Polazne osnove studije. U: Osnove teorije defektologije. Fakultet za defektologiju sveučilišta u Zagrebu. Zagreb • Ljubešić, M. (2003). Od teorijskih ishodišta do primjene: Model dijagnostičko-savjetodavnog praćenja ranoga dječjeg razvoja i podrške obitelji s malom djecom. U: Biti roditelj. Državni zavod za zaštitu obitelji, materinstva i mladeži. Zagreb • Ophir-Cohen, M., Ashkenazy, E., Cohen, A., Tirosh, E.,(2005). Emotional Status and Development in Children Who Are Visually Impaired, Journal of Visual Impairment and Blindness, Vol. 99, n.8, pp. 478 – 485 • Poljan I., (2007). Osobitosti psihosocijalnog i spoznajnog razvoja djece s oštećenjem vida. U: Učenik s oštećenjem vida u redovitoj školi. Ministarstvo obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti i Hrvatski Savez slijepih. Zagreb • Stančić, V.(1991). Socijalizacija, socijalni razvoj i adaptacija. U: Oštećenja vida-biopsihosocijalni aspekti. Školska knjiga. Zagreb • Troster, E., Brambring, M.,(1992). Early social emotional development in blind infants. Child Care, Health and Development, 18, 207-227 • Troster, E., Brambring, M., (1993). Early Motor Development in Blind Infants. Journal of Applied Developmental Psychology 14, pp. 83 – 106 • Troster, E., Brambring, M., Beelman, A. (1991). Prevalence and Situational of Stereotyped Behavior in Blind Infants and Preschoolers. Journal of Abnormal Child Psychology, Vol. 19, No 5, pp. 569 - 589 • Troster, E., Brambring, M., (1992). On the Stability of Stereotyped Behaviors in Blind Infants and Preschoolers. Journal of Visual Impairment and Blindness. February 1992., pp. 105 – 110 • Zovko, G. (1991). Relacije između nepoželjnih oblika ponašanja i snalaženja te kretanja djece oštećena vida u prostoru. Defektologija. 28, 2; str. 7 – 16 3. hrvatski kongres socijalnih pedagoga s međunarodnim sudjelovanjem 23.-25. travanj 2010. godine Zagreb

More Related