Emocije i promjene ličnosti nakon oštećenja mozga

1. Emocije i promjene ličnosti nakon oštećenja mozga Katedra za zdravstvenu psihologiju Kolegij: Neuropsihologija Mirna Kostović Srzentić

2. Dvije vrste promjena Organske promjene Sekundarne ili reaktivne promjene

3. Organske promjene – izravna posljedica oštećenja mozga • Sekundarne ili reaktivne promjene – zbog doživljaja gubitka, ograničenja, frustracija i promjene dosadašnjeg stila života

4. Organske promjene • Nastaju zbog samog oštećenja mozga i poremećaja u funkcioniranju centara koji reguliraju emocionalno doživljavanje i ponašanje čovjeka

5. Najčešće organski uvjetovane promjene (Galić, 2002) • dezinhibicija • emocionalna otupjelost, ravnodušnost • smanjena anksioznost i euforija • smanjena socijalna osjetljivost • jaka anksioznost • preosjetljivost u međuljudskim interakcijama • depresija

6. Moguće i: • psihotične reakcije • opsesivno-kompulzivna obilježja • niska tolerancija na frustraciju, iritabilnost • emocionalna labilnost • agresivnost • apatija

7. Na vrstu i stupanj promjena utječu različiti faktori: • opseg i lokalizacija lezije • neurološki deficiti • ostale akutne i kronične bolesti • trenutna životna situacija • socijalni zahtjevi na pojedinca • stupanj socijalne podrške • premorbidne crte ličnosti

8. U situacijama stresa • jakog umora • moguće su promjene koje su jače i dugotrajnije nego prije bolesti

9. Promjene u seksualnom nagonu • u vidu neumjerenih zahtjeva ili potpunog gubitka želje • dodatni problemi u odnosu s partnerom i frustracije

10. Razlike između hemisfera • Lijeva hemisfera  procesiranje pozitivnih emocija • Desna  procesiranje negativnih emocija • oštećenjalijeve hemisfere • češće depresivnost i anksioznost • oštećenjadesne hemisfere • euforija i nekritičnost, odnosno smanjena anksioznost

11. Neuroantomska područja važna za emocionalno procesiranje • limbički sustav • talamus • hipotalamus • mozgovno deblo • frontalna moždana kora • oštećenja tih područja odnosno njihovih veza može dovesti do promjena u emocijama

12. Važnu ulogu u emocionalnom ponašanju imaju amigdaloidne jezgre • mjesto gdje vanjski podražaji dobivaju emocionalno značenje • važne za izražavanje situacijski primjerenih emocija • naročito straha i tjeskobe

13. Veze između moždane kore i subkortikalnih struktura • Dio bolesnika reagira pretjerano i na nevažne vanjske podražaja • Nakon lezija lijevostrano anteriorno dolazi do oštećenja veza između čeonog korteksa s nižim strukturama - • mogu nastati kratke epizode jakog afekta: nekontrolirani plač, a ponekad i smijeh

14. Neuropatološka stanja • Moždani udar i cerebrovaskularni poremećaji • Ovisno o premorbidnim crtama, životnoj situaciji, lokalizaciji lezije • Traumatske ozljede glave • različite promjene, češće reaktivne

15. Lakše kraniocerebralne ozljede  reaktivne promjene, nema organskih promjena • Teže kraniocerebralne ozljede  izravna posljedica organskog oštećenja • značajno pojačavanje ili izostajanje emocionalnih reakcija

16. Frontalni (čeoni) sindrom • nemaju poteškoće na testovima opće inteligencije • specifični problemi na području izvršnih funkcija: • deficiti planiranja i organiziranja mentalne aktivnosti • problemi s apstraktnim mišljenjem • snižena inicijativa i aktivitet • oštećena samokontrola i samousmjeravanje

17. Uz oštećenje čeonog režnja vežu se i emocionalne promjene • Emocionalna labilnost • Snižena inicijativa • Otupljivanje, apatija • Egocentričnost • Iritabilnost i ekscitabilnost • Ponekad nekritična bezbrižnost i euforija • Dezinhibicija u izražavanju emocija • Agresivnost • Socijalno neadekvatno ponašanje i nebriga za socijalna pravila

18. Oštećenja sljepoočno-limbičkih struktura • napadaji bijesa ili iznenadne promjene raspoloženja

19. Temporalna epilepsija • stanja nalik shizofreniji

20. Bolesti • Demencije: gubitak interesa i energije, agitacija, smanjena spontanost, ponekad sumnjičavost i paranoidnost, destruktivnost moguća • Parkinsonova bolest: depresija (kao disfunkcija mozga, a ne reaktivno)

21. Multipla skleroza: depresija, neki i manično-depresivne epizode i euforiju, nekontrolirani smijeh i poricanje simptoma • Korsakovljev sindrom: gube interes, inicijativu, uvid, razljute se na neki podražaj

22. Tumori: • ovisno o lokalizaciji lezije • apatija i gubitak inicijative već u početnim fazama  među psihijatrijskim bolesnicima se ponekad ne prepoznaju osobe s tumorom sljepoočnog ili čeonog režnja (1-2%, Lezack, 1995)

23. Reaktivne promjene • Gubitak funkcija, ograničenja, promjena stila života koje nameće bolest • Slabljenje mentalnih sposobnosti teže se prihvaća od neuroloških deficita • Ovisit će o: • Težini ozljede • Premorbidnom zdravlju • Dijagnosticiranju, savjetovanju, terapiji

24. Reaktivne promjene • Kod osoba koje su premorbidno imale razvijene neurotske crte ličnosti i sklonost tjeskobi: • anksioznost • blagu depresivnost • preosjetljivost • smanjena inicijativa i motivacija • izbjegavanje socijalnih kontakata

25. Reaktivne promjene • impulzivnost • razdražljivost • hipohondrijska zabrinutost • agresivnost

26. Obje vrste emocionalnih promjena mogu se javiti istodobno ili pak jedna za drugom • Npr. najprije euforija organske etiologije, a zatim depresija kao reaktivni poremećaj zbog uvida u situaciju

27. Problem svjesnosti pacijenta o vlastitim problemima • Koji su moji problemi? • Kako oni utječu na moj život? • Jesam li realističan oko toga što mogu, a što ne mogu nakon oštećenja mozga? • Jesam li svjestan da trebam pomoć?

28. SVJESNOST REZONIRANJE IZVRŠNE FUNKCIJE PAMĆENJE PROCESIRANJE INFORMACIJA ● Brzina●Točnost PAŽNJA & KONCENTRACIJA ● KONTROLA ● INCIJACIJA ● POBUĐENOST ● ALERTNOST ● ENERGIJA ZA PROMJENU Viša razina SVJESNOST NE SVJESNOST Niža (bazična) razina Neuropsihološke funkcije

29. Novi identitet • Jesam li svjestan da sam se promijenio nakon oštećenja mozga? • Sviđam li se sebi takav /takva, imam i dalje budućnost

30. Holistički pristup – neuropsihologijska rehablitacija • Uključuje i rehabilitaciju kognitivnih funkcija ali i • Psihoterapijski tretman • individualni i grupni tretman • Profesionalni ili vokacioni trening

31. Psihijatar • Neuropsiholog • Radni terapeut

32. Važno je: • Dijagnosticirati promjene ličnosti i pratiti ih • Informirati i poučavati bolesnika o njegovoj bolesti, oštećenjima i trajanju oporavka • Pružiti suportivnu terapiju, savjetovanje i psihoterapiju • Koristiti psihološke metode suzbijanja boli

33. Važno je: • Educirati zdravstvene djelatnike • Educirati članove obitelji • Odgovornost obitelji, okoline i društva da daju podršku njegovim nastojanjima da ostvari samostalan i produktivan život

34. Prilagodba na bolest • Djelovanje akutnih stresova: • npr. ruptura aneurizme • Kraniocerebralna ozljeda

35. Odbijanje priznavanja gubitka psihičkih funkcija • Priznavanje gubitka • Mirenje s gubitkom • Pronalaženje novih načina suočavanja sa tim stanjem

36. Uobičajene psihičke reakcije: • Opća zbunjenost i nesigurnost • Panika, tjeskoba, noćne more • Strahovi • Povećana osjetljivost • Osjećaj da se bitno razlikuju od drugih fizički i psihički • Nekontrolirano neprijateljstvo prema drugima • Osjećaj odbačenosti prema drugima • Povlačenje, emocionalno se zavaraju što dovodi do apatije • Iskorištavanje drugih kao nadomjestak za pretrpljeni gubitak

37. Kod jačih traumatskih ozljeda • Šok • Poricanje • Srdžba • Depresija – kad se bolest više ne može poricati • Prihvaćanje