PROBLEMI STANDARDIZACIJE NAGLASAKA U HRVATSKOM JEZIKU

1. PROBLEMI STANDARDIZACIJE NAGLASAKA U HRVATSKOM JEZIKU Ivan Ivas Filozofski fakultet u Zagrebu

2. ODREĐENJE NAGLASKA • Naglašavanje je isticanje jedne od govornih jedinica koja je s drugima, istoga reda veličine, uključena u veću govornu jednicu. • Naglasak je isticanje naglašljive jedinice u okviru naglasne jedinice (Garde 1993). • Naglasak pokazuje ojezgrenost govornih jedinica u različitim govornim/jezičnim slojevima.

3. NAGLAŠAVANJE I GOVORNI/JEZIČNI SLOJEVI • GOVOR JEZIK • glas fonem • slog morfem • govorna/prozodijska riječ leksička/pravopisna riječ • naglasna skupina složenica • intonacijska jedinica / govorni blok (su)rečenica • rečenica rečenica • odlomak odlomak • diskurz tekst Naglasak je znak odnosa; - među različitim slojevima (uključivanje manjeg u veće); - među jedinicama jednog sloja u sintagmi (kontrastiranje); - među jedinicama prisutnih u sintagmi i odsutnih koje su mogle biti uključene na istom mjestu (oponiranje).

4. NAGLASAK – DIO PROZODIJE KOJI NIJE PROZODEM? • Prosodia: ono što pristupa k pjevanju; govor uz pratnju kitare ili frule. l. prosoda < g. prosoda < g. pros ode • l. accentus < l. ad cantus • Prozodija je govorna melodija – dijelom jezična i dijelom parajezična; čine ju odnosi jačine, trajanja i visine među dijelovima govora, uključujući i prekide (stanke). Služi uključivanju manjih govornih jedinica u veće, odnosno raščlambi većih govornih jednica na manje. Ističe obavijesno važnije dijelove govora i tako uvodi hijerarhiju (uređuje odnose) među jedinica govora u nizu.

5. NAGLAŠAVANJE I PROZODIJA RIJEČI • (Garde 1993): • Naglašljiva jedinica – slog ili mora • Naglašena jedinica - jedinica u kojoj je naglašljivost ostvarena • Naglasna jedinica – govorna/prozodijska/fonetska riječ; okupljenost oko naglašenog; međujedinica – značenjska jedinica između morfema i rečenice. • Prozodijska obilježja su razlikovna ili opozicijska obilježja jezičnih (gramatičkih) jedinica (morfema). • Naglasna obilježja su kontrastivna obilježja riječi u govornom nizu

6. NAGLASNA OBILJEŽJA • NAGLASNI POSTUPCI • pozitivni (dodavanje obilježja): • - silina (jačina/udar – prototipno i najčešće sredstvo isticanja) • - tonska visina • trajanje • negativni naglasni postupci • - ograničen izbor vokala • - slabljenje izgovora (redukcija vokala) • MJESTO NAGLASKA U RIJEČI • vezano – djelomično vezano – s ograničenom slobodom – slobodno • U riječima se slogovi i more sintagmatiziraju, slijedeći pravila redoslijeda i količine razlike jakosti, tona, dužine i točnosti izgovaranja (Škarić 1997: 70).

7. ULOGE NAGLASKA I RASPOREĐENOST U RIJEČI • (Garde 1993): • Osnovna je funkcija naglaska kontrastivna – da istakne riječ kao posrednika između morfema i rečenice. • U jezicima sa stalnim mjestom naglaska naglasci su svojstvo riječi, određeni su fonološkim kriterijima i omogućuju prebrojavanje riječi u sintagmi. • U jezicima s pomičnim mjestom naglaska naglasci mogu biti svojstvo morfema, određeni su gramatičkim kriterijima i pokazuju morfemski strukturu riječi; mogu imati razlikovnu ulogu.

8. RAZLIKOVNE ULOGE NAGLASKA • tonskim oblikom • u švedskom: ako se riječ buren izgovori s jednim od dva švedska naglaska, znači "krletka", a s drugim znači "nošen". • u hrvatskom: luka : Luka • mjestom naglaska u riječi • u engleskom: content (sadržaj) : content (zadovoljan) • u španjolskom: • termino (rok, termin) • termino (završavam) • termino (završio je)

9. uključivanjem manjih jedinca u veće i njihovom hijerarhizacijom • pušač – nepušač - nepušač – nepušač • (Kravar 1963: "logički akcent riječi") • S''onnt'ag • R''uck – f'ahr(t) • R''uckfahr – k'arte • S''onntags-r'uckfahrkarte • (Garde 1993)

10. PRISTUPI NAGLAŠAVANJU • lingvistički (fonološki, funkcionalni) • - tipologija naglasnih sustava (Garde 1993; Jelaska 2004) • - jezične uloge naglašavanja (Garde 1993; Jelaska 2004) • - odnosi naglasnog sustava s drugim jezičnim sustavima, primjerice s vokalskim (Kovačec 1989; Moguš 1971) • - odnosi različitih naglasnih slojeva (Garde 1993; Kravar 1963) • - fonološki opisi naglasaka: generativni, metrički, autosegmentalni, višeglasni... (Jelaska 2004) • - rekonstrukcija evolucije naglasnih sustava (Ivšić 1970; Moguš 1971)

11. fonetski • - opisi pojavne (materijalne - fiziološke, akustičke) strane naglasaka (Škarić 1991) • istraživanje percepcije naglasnih obilježja (Mildner 1994) • istraživanje proizvodnje naglasnih obilježja • standardološki • - načelni: načela standardnosti i standardizacije (Brozović 1958; 1963; Škarić 2001; Škarić et al.) • - preskriptivni • - deskriptivni (Ivšić 1911, 1914, 1970: Vukušić 1984) • - sociolingvistički i sociofonetski (Vukušić 1984; Škarić 1999, 2002, Škarić i Lazić 2002; Škarić et al, Varošanec-Škarić 2001)

12. NAGLASNI SUSTAV HRVATSKOGA STANDARDNOG JEZIKA • - između udarnih i tonskih jezika; • - naglašljiva jedinica je slog, naglasna jedinica je govorna riječ: leksičkoj/pravopisnoj riječi mogu se prikloniti nenaglasnice (klitike) – prednaglasnice (proklitike) i zanaglasnice (enklitike); • - jezik s ograničenom slobodom u raspoređivanju naglasaka u riječima; • - ne pokazuje jasnu težnju naglašavanju rubova riječi (početka ili kraja), niti naglašavanju srednjih slogova riječi.

13. POVIJESNI PREGLED • (Moguš 1971) • Praslavenski: troakcenatski sustav: cirkumfleks (dugi silazni), akut (dugi uzlazni) i kratki (silazni). Svi slogovi riječi mogu biti naglašeni, srednji samo uzlaznim. • Starohrvatski: izgubljena je opreka po tonskom obliku: dvoakcenatski sustav – silazni dugi i kratki; kratki silazni koji je nastao od akuta je „sekundarni silazni“, a trag podrijetla čuva u raspoređenosti: samo se iskonski kratki silazni prenosi na prefiks i proklitiku, i to neoslabljeno. Svi slogovi mogu biti naglašeni, srednji samo sekundarnim katkim silaznim.

14. Povratak akuta: kao posljedica regresivne metatakse, prelaženje naglaska sa zadnjeg sloga s centralnim vokalom (koji se zatim i gubi iz jezika) na slog ispred (aa > aa > a). Također posljedica sažimanja dvaju slogova u jedan dugi (nehoćeš > nećeš). • Gubljenje akuta: akut prelazi u dugi silazni, koji svoje drugačije podrijetlo pokazuje drugačijom raspoređenošću. • Novoštokavski: povratak uzlaznosti. Naglašen slog (vokal) teži na svom početku biti visok. Kad je silazni bio u sredini ili na kraju riječi, slog prije njega (naročito ako je bio dug) počeo je služiti kao zalet za postizanje visine naglašenog sloga (noga > noga; ruka > ruka).

15. ČETVERONAGLASNI NOVOŠTOKAVSKI (I HRVATSKI STANDARDNI) SUSTAV

16. PROZODIJSKI MATERIJAL KOJI TVORI PROZODIJSKE OBRISE RIJEČI U HRVATSKOM STANDARDNOM JEZIKU • pozitivna naglasna obilježja • a dugosilazni (silazni) • a kratkosilazni (brzi, oštri) • a dugouzlazni (uzlazni) • a kratkouzlazni (spori, blagi) • a zanaglasna dužina (kvantiteta) • negativno naglasno obilježje • a kraćina • Između pozitivnih i negativnih naglasnih obilježja u sintagmi je odnos kontrasta; • među pozitivnim naglasnim obilježjima u paradigmi može biti odnos opozicije.

17. FONOLOŠKA OBILJEŽJA PROZODIJSKIH FORMANATA RIJEČI(SUPRASEGMENTALNA RAZLIKOVNA OBILJEŽJA)

18. NAGLASNI SUSTAV HRVATSKOG STANDARDNOG JEZIKA S ASPEKTA FUNKCIONALNE AKCENTOLOGIJE (Garde 1993) • Naglasci: sustav s dva naglaska – silazni i uzlazni, koji se ostvaruju dugim i kratkim slogovima. • Silaznost i uzlaznost nisu tonovi, nego posljedica razmještanja naglaska; uzlaznost je posljedica mjesta naglaska na nekom od srednjih slogova riječi. • Naglašavanje početnog sloga ostvaruje se silaznom melodijom na istom slogu; naglašavanje nepočetnog sloga ostvaruje se tako da uzlaznost zahvaća prethodni (nenaglašeni) slog, što tvori naglasnu jeku. • N.jed. voda /vod'a/ A.jed. vodu /v'odu/ • N.jed. ruka /ruuk'a/ N.mn. ruke /r'uuke/ • Psati /piis'ati/ - pšem /p'iišeem/ - zapšem /zap'iišeem/

19. Raspoređivanje naglasaka • (Garde: „sasvim neobična raspoređenost“) • 1. Početni slog može imati bilo koji od naglasaka. • 2. Početni-i-završni slog (jednoslog) može biti naglašen samo silazno. • 3. Unutarnji slogovi mogu biti naglašeni samo uzlazno. • 4. Posljednji slog ne može biti naglašen. • 5. Dugi a nenaglašeni slogovi mogu biti samo iza naglašenoga sloga.

20. VIŠEGLASNI FONOLOŠKI OPIS NAGLASNOG SUSTAVA HRVATSKOG JEZIKA (Jelaska 2004) • Naglasci: sustav ima dva naglaska, koji se mogu ostvariti na dugim i kratkim slogovima: • - jednosložni (silazni sliveni ton): udar i ton spojeni su u istom slogu • dvosložni (uzlazni sliveni ton): udar i ton razdvojeni – udar je na prvome, a ton (visoki) je na drugome slogu • * * * • grad (der Hagel) graad (die Stadt) suunce (die Sonne) • v v n v n • * * * • magla (der Nebel) ziima (Winter) graanje (das Geast) • n v n v nv n

21. Raspoređenost • 1. Udar može biti na svakom slogu riječi, ali je rijetko na posljednjem; iznimke su strane riječi (deb) i kratice (HDZ – ha-de-ze). • 2. Tonovi se mogu pojaviti na svakom slogu; u riječi može biti samo jedan visoki ton (iznimke su složenice i superlativi). • 3. Dužina se može pojaviti samo poslije udara. • 4. Na prvom se slogu riječi mogu pojaviti svi naglasci. • 5. U sredini riječi obično su dvosložni (uzlazni) naglasci, ali neke, za jezik rubne kategorije mogu imati i silazne.

22. NAGLASNI SUSTAV PREMA ŠKARIĆU (1991; 1997) • Naglasci • Sustav ima dva naglaska – visoki (silazni) i niski (uzlazni). • Visoki: usklađenost jačine i tona; tako naglašen slog izrazito je istaknut u odnosu na okolne slogove. • Niski: neprototipan, obrnut, neprirodan; razdvojenost jačine i tona; mala razlika u visini između naglašenog i zanaglasnog sloga (dio riječi je povišenog i uravnjenog oblika); zbog slabe opažljivosti (nedostatak pozitivnih naglasnih obilježja) o mjestu naglaska zaključuje se dedukcijom (na temelju poznavanja pravila o raspoređivanju). • Raspoređenost • 1. Silazno može biti naglašen bilo koji slog u riječi. • 2. Uzlazno naglašen ne može biti posljednji slog riječi. • 3. Dug nenaglašen slog ne može biti slog ispred naglašenog.

23. AKUSTIČKA ANALIZA HRVATSKIH STANDARDNIH I DVAJU DIJALEKTALNIH NAGLASNIH OBLIKA • grad (der Hagel) • jesen (der Herbst) • žena (die Frau) • snaga (die Kraft) • grad (die Stadt) • sunce (die Sonne) • marenda (die Enge) • magla (der Nebel) neprenosiv (unubertragbar) zma (der Winter) čokolada (die Schokolade) ja (ich) granje (das Geast) vapor (das Schiff) Zagreb Bezveznjak ( der Luftikus)

24. grad (der Hagel) jesen (der Herbst) žena (die Frau) snaga (die Kraft)

25. grad (die Stadt) sunce (die Sonne) magla (der Nebel) marenda (die Enge)

26. neprenosiv (unubertragbar) zma (der Winter) ja (ich) čokolada (die Schokolade)

27. granje (das Geast) vapor (das Schiff) Zagreb Bezveznjak ( der Luftikus)

28. NAGLAŠAVANJE – NAJTEŽI ORTOEPSKI PROBLEM U HRVATSKOM JEZIKU • Problem je već u tome što se stručnjaci ne slažu u tome što jest hrvatski naglasni standard, pa nema ni općeprihvaćenih mjerila za procjenu govora kao ispravnog ili pogrešnog.

29. Opći standardizacijski problemi • Neslaganja standardologa o načelima standardnosti i standardiziranja: • - jedni traže opravdanja za održanje postojeće norme i propisuju oblike kakve nitko ne govori; • - drugi tvrde da odlučivanje o tome što će biti propisano ne treba zasnivati na „kabinetskoj dedukciji“, nego na sociolingvističkim/sociofonetskim istraživanjima stanja, preferencija i tendencija (Škarić i suradnici). • Neizbježan raskorak između triju razina apstrakcije sustava (samo funkcionalno pertinentni elementi), norme (kolektivna realizacija sustava) i govorenja (individualne realizacije norme) (Silić 1997).

30. Raslojenost norme: • propisana (kodificirana) i uporabna (Vukušić); klasični idiom, prihvatljivi idiom i prihvaćeni idiom (Škarić); funkcionalno-stilske razlike. • Budući da su sustav i norma povijesne pojave (procesi), postavljena načela standardnosti ne mogu se u potpunosti ostvarivati u procesu standardizacije. • Standardizacija je dio jezične politike, a jezična politika je dio politike uopće; jezik-cilj uvijek je ideološki i politički projekt, određen identifikacijskom funkcijom jezika. To se odražava na lingvističkom nazivlju (jezik, dijalekt, varijanta, teritorijalne relizacije jednog jezika) i u vrijednosnim sudovima o jeziku; (ne)prirodan, (ne)lijep, (ne)funkcionalan, (ne)prihvatljiv, (ne)poželjan.

31. Jak utjecaj povijesnog naslijeđa • Novoštokavski jezik je osnova petorim standardnim jezicima – bošnjačko-muslimanskom, crnogorskom, srpskom i hrvatskom • Hrvati su govorili, i još govore, trima jezicima – čakavskim, kajkavskim i zpadnim štokavskim. • Za povijest hrvatskog jezika izrazito je karakteristično osciliranje između konvergencijskih i divergencijskih težnji u odnosu prema jezicima susjednih štokavskih zajednica.

32. Radi uključivanja u širu, južnoslavensku zajednicu, hrvatski standard zasnovan je na ijekavskom istočnom novoštokavskom narječju, iako su Hrvati dotada već imali izgrađen standard na osnovi ikavskog zapadnog novoštokavskog narječja. • U govoru Hrvata interferira čak pet naglasnih sustava – od jednonaglasnog do petonaglasnog. • Nizak stupanj govorne kulture: zanemarivanje ortoepije zbog poistovjećivanja jezične kulture s pismenošću. I stručnjake i nestručnjake najviše brine pravopis.

33. KOJEM RJEČNIKU VJEROVATI?I KOME JE UOPĆE VAŽNA NAGLASNA NORMA? • Primjeri različitih naglasnih oblika u novijim rječnicima: • Knjževnost (A); knjževnost i književnost (HER); knjževnost (HJS, RHJ) • depozit (A, HER); depozit (RHJ); depozit (HJS) • prošlotjedn (A, HER); prošlotjedn i prošlotjedn (HJS) • Kanada (A, HER); Kanada i Kanada (HJS); Kanada i Kanada (RHJ) • Čle (A, HER); Čle (RHJ); Čle (HJS) • Tuškanac (A); Tuškanac (HER); Tuškanac i Tuškanac (HJS)

34. NAJČEŠĆI OTKLONI OD NAGLASNE NORME • - prepoznatljiva lokalna obilježja u naglašavanju (primjerice velika razlika u ostvarivanju kratkouzlaznog na jugoistoku i sjeveroistoku zemlje); • - naglasna hiperkorektnost: greške napravljene u namjeri da se naglašava ispravno (progoniti > progoniti); • - izostanak zanaglasnih dužina (G.jed. žene > žene);

35. - silazno naglašavanje nepočetnih slogova riječi: • u G.mn. nekih imenica • (iskustvo – skustava > iskustava) • u složenicama (poljoprvreda, gornjokarlovački) • u stranim imenima (Australija) • neprenošenjem silaznog naglaska na proklitiku • (pred kućom > pred kućom; u grad > u grad) • zamjena kratkouzlaznog dugouzlaznim (prorok > prorok); • - neutralizacija razlike između kratkouzlaznog i kratkosilaznog u korist kratkosilaznog

36. NAGLASNE TENDENCIJE U HRVATSKOM JAVNOM GOVORU • - nestajanje zanaglasnih dužina; • - sve veća tolerancija prema silaznim naglascima u sredini riječi; • - sve rjeđe naglašavanje kratkouzlaznim naglaskom; gubitak naglasne kombinacije kratkouzlazni + zanaglasna dužina (zovem > zovem; jorgovan > jorgovan); • - promjene naglasnih uzoraka u smjeru ujednačavanja (češalj – G.jed. češlja > češlja); • - sve rjeđa upotreba naglasaka u razlikovnoj funkciji, primjerice, nerazlikovanje određenih i neodređenih pridjeva (plava vs. plava)

37. MOGUĆI UZROCI AKTUALNIH NAGLASNIH PROMJENA U HRVATSKOM STANDARDNOM JEZIKU • - težnja pojednostavljenju (rasterećenju) naglasnog sustava; • - složen i teško naučljiv naglasni sustav; • - neusustavljena norma (različito naglašavanje u jezičnim priručnicima); • - mala funkcionalna razlikovnost naglasaka; • - slaba zamjetljivost razlike između dvaju uzlaznih te između kratkouzlaznog i kratkosilaznog; • - težnja ustanovljavanju hrvatskog jezika kao prepoznatljivo posebnog; težnja razlikovanju od srpskog i bošnjačkog jezika; • - paradoksalno obilježje visokog naglasnog stila (klasičnog/strogog standarda) da je sličniji niskim (“provincijalnim”, “ruralnim”) naglasnim stilovima štokavskih lokalnih (hrvatskih i izvanhrvatskih) govora nego naglašavanju u drugim funkcionalnim stilovima hrvatskog jezika.

38. NAGLASNE RAZLIKE IZMEĐU ZAPADNE I ISTOČNE ŠTOKAVŠTINE • Razlike u inventaru naglasnih oblika: zapadna štokavština neutralizira razliku između katkouzlaznog i kratkosilaznog u korist kratkosilaznog; istočna štokavština neutralizira tu razliku u korist kratkouzlaznog. • Razlike u raspoređivanju naglasaka: • čtati – čtamo vs čitamo • pomoći vs pomoći • doći vs doći • čovjek – čovjeka vs čovjeka • rad – radovi vs radovi • u vrtiću vs u vrtću • Različit odnos prema stranim imenima: • - u zapadnoj štokavštini djelomična prilagodba: glasovi se prevode u najsličnije domaće, a prozodijski oblik čuva izvorno mjesto naglaska, dužinu sloga i tonski oblik (Šopen) • - u istočnoj je prilagodba potpuna (Šopen).

39. KRATKOUZLAZNI NAGLASAK • paradoksalno naglasno sredstvo (obrnut naglasni postupak koji ne rezultira izrazitom fzičkom istaknutošću naglašenog dijela riječi) s tendencijom nestajanja (u razgovornom stilu) i širenja (kod profesionalnih govornika masovnih medija). • Uzlazni se naglasci u štokavskom jeziku periodično javljaju i nestaju. Mogući uzroci pojavljivanja uzlaznosti: • - utjecaj drugih jezika, primjerice turskog jezika u razdoblju formiranja novoštokavskog? (Nikolaeva 2003) • - potreba za pojačanim isticanjem da bi se obilježila povećana obavijest? • - utjecaj tonskog oblika intonacijske jezgre ?

40. Situacija • Istraživači naglasnog sustava primjećuju gubljene kratkouzlaznog, a neki predviđaju promjenu sustava u tronaglasni. • Istovremeno, preko najutjecajnih elektronskih masovnih medija učestao je kratkouzni naglasak (ili njemu sličan oblik), ali ortoepski nemotivirano: na mjestima gdje u štokavskom nije bio nikad. • Mogući uzroci: hiperkorektnost? Potreba za pojačanjem izraza? Žargonsko prozodijsko obilježje? Uvoz uzlazno-silazne intonacijske jezgre iz engleskog jezika?

41. KRATKOUZLAZNI NAGLASAK ILI UZLAZNO SILAZNA JEZGRA? • PRIMJERI: • 1. Međunarodna je pomoć nužna, što je i svrha dobrotvorne akcije, održane sinoć u tisuću svjetskih gradova, među kojima je i Zagreb. • (voditeljica središnje informativne emisije HTV) nužna dobrotvornegradova

42. 2. Istodobno, zastupnici su imali stari proračun. • (novinar HTV)

43. 3. The second theme is new, but there is a definit family resemblance to the first, particularly in the rhythm. • (Jeremy Siepman komentira Vivaldijevu glazbu; snimljeno na CD u seriji Classics explained) The second themedefinitparticularly

44. BUDUĆNOST NAGLASNOG SUSTAVA HRVATSKOG STANDARDNOG JEZIKA:Koja će standardološka ideologija prevladati? • konzervativci – tradicionalisti, preskriptivisti (“kabinetski naredbodavci”): brinu za red u sustavu; priopćajnu jezičnu funkciju smatraju najvažnijom; nostalgija za rijetkim i lijepim jezičnim sredstvima; • postepenci – evolucionisti, deterministi s dozom aktivizma; • eksplozivci – revolucionari, vjeruju u načelo kaosa: da iz pojačanog nereda može nastati prihvatljiviji sustav; deskriptivisti sociolingvističkog usmjerenja; identifikacijsku funkciju jezika smatraju najvažnijom. • JEZIČNA RASLOJENOST – prilika za razlikovanje govornika po stupnju govorne i jezične kulture i prilika za učitelje govora.

45. Hvala na pozornosti