DJECA ROMI

1. DJECA ROMI Doc.dr.sc. Olja Družić Ljubotina

2. UNDP(2006) • Romi - naizrazitija marginalizirana populacija • stoljećima bili izloženi progonima, diskriminaciji, segregaciji i isključivanju, isključeni izinstitucija širega društva • Skupina s najvećim rizikom siromaštva u svim društvima u kojima žive (stope njihova siromaštva mogu biti desetak puta veće nego stope siromaštva ne-Roma) • Romsko siromaštvo često ima ekstreman oblik (polovica romskih kućanstava nema stroj za pranje rublja, koji se smatra dijelom minimalno pristojnoga životnog standarda u Hrvatskoj, višu razinu prikraćenosti na svim elementima životnog standarda) • skupina koja se najčešće okrivljuje za vlastito siromaštvo (kaže se da su „zaslužili“ siromaštvo, da su lijeni, izbjegavaju rad, nekontrolirano se reproduciraju, neodgovorni su, nezreli, ne prihvaćaju moderne vrijednosti, žive od državne pomoći - atribuiranje individualnim faktorima

3. Romi prekidaju formalno obrazovanje -prijezavršetkaobveznogosnovnoškolskogprograma (rezultat je nedostatne razine socijalizacije isocijalneuključenosti) • Romisudanasuglavnomisključeni iz formalnih oblika zapošljavanja (u nekimromskimnaseljimastopenezaposlenostisu do 100 %) • Mnogasuromskatradicionalnazanimanjanestala u prošlomestoljećuilisuoslabljenazbogindustrijalizacije (obradametala, drveta). • Dioekonomskihaktivnosti Roma prisutan je u sivojekonomiji • Romi se suočavaju s prostornom, kulturnomipolitičkommarginalizacijom.

4. Romske su zajednice izdvojene i prostornoizolirane, postojivrlo slab kontaktromskihzajednica s neromskom okolinom. • Romi koji žive uudaljenim i segregiranim zajednicama imaju manjemogućnostisudjelovanja u formalnojekonomiji, manjekorištenjasocijalnihusluga (obrazovnih, zdravstvenih) (Šućur, 2005) • Socijalnaizolacijapodrazumijevaograničenemogućnosti u pogledu: ekološkihuvjetaživota, pristupaposlovimaiinformacijamanatržišturada, izbora partnera prikladnih za ženidbu/udaju,uključenosti u kvalitetne škole, prihvaćanja konvencionalnih modeladruštvenihuloga. • Romska naselja nemaju osnovnu infrastrukturu, velikdio Roma živi u nastambamakojesuispodsvakogstambenogstandarda; Rominemajudržavljanstvo, slaboinformirani o načinustjecanjadržavljanstva

5. Određeni elementi romskog načina života i kulture, prosjačenje, nomadizam i rani brakovi pridonose socijalnom isključivanju Roma. • Romi se u Hrvatskoj opisuju kao „potklasa“, društveno izolirana skupina koja ima vrlo male izglede da pronađe svoje mjesto u novoj podjeli rada ili daosigura „normalan“ posao, dohodak, stan, socijalnu sigurnost ili pristup boljem obrazovanju za svoju djecu (Šućur, 2005)

6. Prema podacima popisa stanovništva, 2011., u Hrvatskoj se 16 975 osoba izjasnilo pripadnicima romske etničke manjine (2001. g. 9463 osobe izjasnile kao pripadnici romske etničke manjine) • Razlozi manjeg broja inepostojanja točnih podataka o Romima su raznoliki: dio njih nije mogao ostvariti pravo na hrvatsko državljanstvo zbog složenosti pravne, administrativne i praktične regulative, individualne procjene dijela građana da će, izjasne li se kao pripadnici većinskog naroda ili neke druge nacionalne manjine, lakše živjeti odnosno izbjeći stigmatiziranje vezano uz samoodređenje i pripadnost romskoj manjini. • Većina Roma živi ispod razine siromaštva i ovisi o potporama socijalne skrbi (European Roma Rights Center, 2005)

7. Jednakost (samo) predzakonom • Zaštitapravamanjinaosigurana je odredbamaUstavnog zakona o nacionalnim manjinama, Zakonao uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina i Zakonao odgoju i obrazovanju na jeziku i pismu nacionalnihmanjina (zakoni jamče pravo na političku participaciju, pravonakulturnuautonomiju, pravonauporabujezika i pisma i pravo na obrazovanje na jezika nacionalne manjine pod propisanim uvjetima) • Romi se koristevećinomzajamčenihprava, ne ipravomnaobrazovanjenajezikunacionalnemanjine, trenutačnosujedinamanjina u Hrvatskojkoja se ne koristi tim pravom, iakosamo 6% romskihobiteljigovorihrvatskijezik (UNDP, 2005) • Kao osnovneprepreke u ostvarivanju tog pravanavode se tehničko-organizacijskiproblemi: nedostatak nastavnog osoblja kojipotpunovladajezikomnacionalnemanjine, nestandardiziranijezikkojim se Romislužeinedostatakudžbenika

8. “Izgubljeni u obrazovnom sistemu” • Društvena, ekonomskaipovijesnauvjetovanostpoložaja Roma u Hrvatskojsastavnicesusagledavanjapoložajaromskedjece u obrazovnomsustavu • Model odvojenenastave prema modificiranomprogramu u 50-im godinamaprošlogstoljeća, rezultirao je povećanimbrojemromskihučenikainižomrazinomznanjaismanjenommogućnošćuinterakcijaiintegracije • Nizteškoća s kojima se nastavnoosobljesusretalo u integriranimprogramimaza Rome (nedovoljnopoznavanjehrvatskogjezika, razlike u kronološkojdobi upisanih u prvi razred (od 7 do 11 godina),kašnjenje, izostajanje s nastaveinepovoljniuvjetizaučenjekodkuće (Pintrarići dr.; 1994)

9. Profesionalne norme i prakse • Iskustva iz drugih država srednje Europe podupiru argument da je uvođenje proširenih predškolskih programa jedan od najmoćnijih načina ujednačavanja obrazovnih mogućnosti • Izazovi:uloga međunarodne potpore integracije Roma je u sudjelovanju predstavnika Vijeća Europe i procesu donošenja Nacionalnog programa za Rome 2003. • program analizira uzroke marginaliziranosti i nepovoljnog položaja Roma u Hrvatskoj, predviđa kratkoročne, srednjoročne idugoročne mjere, ministarstva i relevantne državne institucije zadužene za provedbu i procjenu troškovaprema područjima: pravosuđe, lokalna samouprava,odgoj i obrazovanje koje je istaknuto kao jedan od prioriteta, zdravstvena zaštita, zapošljavanje, socijalna skrb, zaštita obitelji, materinstva i mladeži te prostorno uređenje.

10. Mjereusmjerene prema Romima,predviđeno je i djelovanje izvan romske zajednice s ciljemrazvojatolerancijeinediskriminacije „da se Romilakšeintegriraju u društvo“ (Uredzanacionalnemanjine)

11. Nova međunarodna inicijativa Desetljeće Roma 2005– 2015., posvećena uključivanju, dodatni poticaj provođenju mjera Nacionalnog programa i Akcijskim planom koji je prihvatila Vlada RH • Romske zajednice i stručni krugovi koji propituju uvjete, kvalitetu i uspjeh obrazovanja romske djece i nude konkretne prijedloge: • 1. priprema putem dvogodišnjeg predškolskog programa • 2. uvođenje programa dnevnog boravka za romskeučenike s dopunskim i dodatnim sadržajima, sudjelovanje educiranih romskih pomagača s ulogom povezivanja učenika roditelja i škole • 3. organiziranje ljetnih škola • 4. kreiranje cjelokupnog školskog okruženja u skladu s načelima interkulturalnog odgoja. (neki su prijedlozi prihvaćeni, neki nisu do kraja ugrađeni u sustav)

12. Akcijski plan Desetljeća za uključivanje Roma u RH • U području obrazovanja od donošenja 2005.-2015. godine postignut je znatan napredak u uključivanju romske djece u redovan školski sustav: • povećan je broj romske djece u predškolskom obrazovanju od 350 u 2005./2006. školskoj godini na 811 djece na početku školske godine 2012/2013. tj. u izvještajnom razdoblju. • U osnovnoškolskom obrazovanju značajno je povećan (gotovo • upeterostručen) broj djece i to sa 1.013 na 4.882 učenika i učenica romske nacionalne manjine na kraju šk. g. 2011./2012 i na početku 2012/2013 bilo je 5.173 učenika (od toga 2.612 m i 2.561 ž). • U školskoj godini 2012./2013. osigurano su 480 stipendije za srednjoškolske učenike i učenice. U visokoškolskom obrazovanju u 2011./2012.akademskoj godini stipendije prima 29 studenata. (Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina RH, 2013.)

13. Bugarsko iskustvo:devedesetih godina prošlog stoljeća, u naselju Stolipinovo u gradu Plovdivu u Bugarskoj (jedno od najvećih romskih naselja koje je zapravo geto), lokalna romska nevladina organizacija organizirala je prve ljetne predškolske tečajeve za dvojezičnu djecu, • svaka je predškolska grupa imala profesionalnog učitelja i učitelja-asistenta iz romske zajednice, • u razdoblju od četiri mjeseca djeca su stekla potrebno znanje bugarskog jezika i važna znanja o društvu „izvan naselja“, a kad je počela školska godina, romska su djeca već bila dobro integrirana s ostalom djecom • 2001.-2002. je na temelju tih iskustava pokrenuta grupa u okviru vladinog projekta „Reforme poboljšanja skrbi za djecu u Bugarskoj“ • Projekt je imao dubok učinak na izvršnoj i zakonodavnoj razini. • Bugarski je parlament donio Zakon o javnom obrazovanju prema kojem je predškolsko obrazovanje obavezno i financira se iz državnog budžeta. • Ministarstvo obrazovanja i znanosti izdalo je direktivu u svezi s integracijom djece iz manjinskih zajednica uvodeći učitelje-asistente kao element predškolskog obrazovanja romske djece.

14. Češkoiskustvo: uvela je „Uravnotežujućekorake u obrazovanju“ • uključujuzajedničkupripremu, planiranje i provođenje Ministarstva obrazovanja, mladeži i tjelesne kulture, Ministarstva rada i socijalneskrbi na razini državne upravei Vijeća za poslove romske zajednice na lokalnoj razini. • Ministarstvorazvija metode uspostavljanja pripremne nastave za romske učenike i upravlja i financira pripremanje učitelja-asistenatačija bi ulogatrebalaprerastiizpukih „prevoditelja“ u ulogu „kulturološkihposrednika“. • Mađarskoiskustvo:dodatneškolskeaktivnostizaromskeučenikeizškoleFondacijeRabinadranath Tagore u gradu Ozdu u Mađarskoj, • osiguravanje redovnog školovanja, • školanudiidodatnunastavuumjetničkogsmjerakojauključujeromskijezikikulturu u nastavni plan i program, • roditeljisuaktivandioškolskogozračja (UNDP, 2003)

15. Primjer integracije romske djece u jednoj školi u Hrvatskoj • DRAGUTIN BABIĆ (2004) Institut za migracije i narodnosti, Zagreb Stigmatizacija i identitet Roma – pogled »izvana«: slučaj učenika Roma u naselju Kozari Bok • Romi su marginalna skupina u hrvatskom društvu, nedovoljno uključena u različite segmente socijalnog ustroja. • Predrasude i stereotipi prema Romima izrazito su naglašeni od njihova dolaska u Europu. Uz tu etničku skupinu uglavnom se ≫vežu≪ jaka obilježja, pa se može govoriti i o njihovoj kontinuiranoj stigmatizaciji • Koji su uzroci takve percepcije ne-Roma i perpetuiranja predrasuda, stereotipa i stigme? Tome svakako pridonosi drugačiji fizički izgled, zatim specifični (subkulturni) način življenja (nomadi, posebna zanimanja), različite legende i dr.

16. Intervjuirano je 8 nastavnika u osnovnoj školi u naselju Kozari Bok u Zagrebu, koji izvode nastavu u razredima koji u svom sastavu imaju i učenike iz romske etničke skupine. • Cilj : doznati koliko su učenici Romi integrirani u školski i obrazovni sustav, postoji li stigmatizacija pripadnika te etničke skupine u razrednim odjelima • Intervju se sastojao od osam pitanja

17. Pogled »izvana«: Stigmatizacija i identitet učenika Roma u naselju Kozari Bok Pogled izvana uključuje percepciju i interpretaciju statusa djece Roma od strane njihovih nastavnika. • Nastavnici na pitanje jesu li romska djeca integrirana u razred i koliko uspješno svladavaju gradivo većinom navode da su dobro uklopljena, no da imaju velikih poteškoća s gradivom. Jedan nastavnik navodi: Većina ih je među učenicima koji se upućuju na popravne ispite pa i ponavljanje razreda. Problem je u tome što školu doživljavaju uglavnom kao mjesto gdje mogu dobiti besplatno užinu, a za učenje uopće ne pokazuju interes. Tako je u šestom razredu jedan Rom, koji svake godine ide na popravni ispit, a izvrsnih je sposobnosti. Da redovito uči, mogao bi biti odličan učenik. U nekim slučajevima se pribjegava ishođenju prilagođenog programa za učenike Rome, ali je to često neopravdano jer ti učenici jednostavno ne žele učiti pa se čini da nisu sposobni savladati nastavno gradivo. Na nastavi se uglavnom zabavljaju, ometaju druge, kasne na nastavu, često neopravdano izostaju s nje ili izbjegavaju pojedine predmete. Tako je već spomenuti Rom iz šestog razreda izostao u kratkom vremenu tri ponedjeljka s nastave, a to je obrazložio riječima da bi morao odgovarati engleski da se pojavio u školi . Uzrok je te neodgovornosti uglavnom u roditeljima, ali i u tzv. pozitivnoj diskriminaciji.

18. 2. Na pitanje koliko druga djeca surađuju i kontaktiraju s romskom djecom i da li ih izoliraju nastavnici odgovaraju različito; ovisno koliko su senzibilizirani za ovu djecu. Isti nastavnik (ranije citiran) navodi: Sva ne-romska djeca bez iznimke kontaktiraju s Romima, iako ne pokazuju razumijevanje za mnoge njihove postupke. Romi su više godina stariji od ostalih učenika u razredu pa nije rijetkost da zlostavljaju ostale učenike (u našim se medijima može sresti suprotno mišljenje, ali za našu školu ono ne vrijedi). Socijalni pedagog škole navodi: Ako i dođe do situacije da ne-Romi ne prihvaćaju Rome, ne žele sjediti s njima, to je zbog toga jer Romi nemaju razvijene higijenske navike, te često u školu dolaze prljavi, nepočešljani, zaudaraju, imaju nametnike u kosi češće nego drugi učenici. U tom segmentu imaju veliki utjecaj roditelji koji u tim situacijama ne žele da se njihova djeca druže niti sjede s Romima. Česte su situacije da se romska djeca udružuju u skupine i napadaju ne-romsku djecu u naselju.

19. 3. Na pitanje nastavnicima jesu li ikad čuli da druga djeca romsku djecu nazivaju pogrdnim imenima (npr. Cigan) i jesu li im se ikada romska djeca žalila na to, opet odgovaraju različito, ali konzistentno svojim prijašnjim odgovorima – koji očito proizlaze iz stavova prema Romima. Onaj isti nastavnik navodi: Osobno ne smatram da je riječ Ciganin pogrdna, već je to sasvim obična riječ koja u hrvatskom jeziku živi stoljećima i označava pripadnika romskog naroda. Riječ Rom se počela nametati u novije vrijeme i nije još zaživjela (u ruskom se nije uopće pojavila pa je riječ Ciganin jedina u službenoj uporabi). Stoga se može čuti i od učenika ne-Roma riječ Ciganin, istina nekad bez ikakvih ružnih primisli… nikada imao pritužbi učenika Roma da ih se pogrdno naziva. Drugi nastavnik navodi: Vrlo često učenici ne-Romi pogrdno nazivaju romsku djecu i česti su slučajevi pritužbi romske djece nama nastavnicima u školi.

20. 4. Na pitanje koji su najveći problemi romske djece nastavnici navode najčešće da je glavni problem nepoznavanje hrvatskog jezika, teško svladavanje gradiva, nepostojanje radnih navika, nesuradnja roditelja sa školom. Nastavnici ipak opet različito, ovisno o tome kako percipiraju romsku manjinu, odgovaraju i na ovo pitanje. 5. Na pitanje je li bolje da su romska djeca integrirana u razredima s ostalom djecom ili da postoje zasebni razredi odgovaraju većinom da je potrebno da se integriraju, ali da im se treba pojačati nastava iz hrvatskog jezika. 6. Na pitanje nastavnicima da daju svoje mišljenje zbog čega se Romi sporije integriraju u hrvatsko društvo, pa onda i u obrazovni sustav odgovaraju da je najčešći razlog tome romski način života i jezik, odnosno vrijednosni sustav. Nastavnik koji je do sada bio najkritičniji prema Romima navodi: Romi se u pravilu prijavljuju na zavod za zapošljavanje, iako najčešće ne žele dobiti posao (…zbog male plaće koja je takva jer su najčešće bez osnovnog obrazovanja). Radije se bave nelegalnim poslovima jer se tako bolje zaradi, budući da na takav prihod ne plaćaju porez, a kao nezaposleni ostvaruju pravo na socijalnu pomoć, za brojnu djecu primaju dječji doplatak … Po pričanju samih učenika, obitelji imaju i 2–3 automobila koje sakrivaju od djelatnika Centra za socijalni rad kako ne bi izgubili pravo na socijalnu pomoć. Mnogi roditelji Romi upisuju djecu u školu samo da bi mogli dobiti potvrde o pohađanju škole koje zatim mogu koristiti za ostvarivanje prava na socijalnu pomoć i druge povlastice. Odgovara im i to što djeca u školi dobivaju besplatno užinu. Za učenje djece ne brinu uopće, a ni za izostajanje s nastave.

21. Drugi nastavnik navodi: …vjerojatno je njihov 'romski' način života, gdje se pridržavaju svojih nepisanih pravila i obveza, svojih normi. Materijalna situacija Roma nije izgovor takvom načinu životajer se i dobrosituiraniRomi ne želeuključiti 'aktivno' u našedruštvo. Jedan od razloga slabog uključivanja Roma možemo tražiti i u našem društvu koje na Rome gleda s dosta nepovjerenja i straha pa čak i rasne nesnošljivosti. 7. Na pitanje kakvi su kontakti roditelja Roma s nastavnicima, odgovaraju raznoliko, jer imaju različita iskustva. No, veći broj njih navodi da su kontakti uglavnom rijetki. 8. Na pitanje što je djeci Romima u školi posebno važno, na što su osjetljivi i koliko se ponose ili stide svog nacionalnog identiteta nastavnici odgovaraju ponovo ovisno o svojim stavovima prema romskoj manjini. Nastavnik s “najradikalnijim” stavovima prema Romima navodi: Romima u školi posebno je važna besplatna užina (jedna učenica čim dobije užinu, zna otići kući). Osjetljivi su kad im se prigovori zbog nepodopština koje čine. Niti se stideniti se ponosešto su Romi.

22. Drugi nastavnik navodi: Romi su jako osjetljivi na vrijeđanje i omalovažavanje, ali se ne stide reći da su Romi. Većina ih se ponosi time što su i tko su. Važno im je da se osjećaju sigurno, slobodno i ravnopravno.

23. TEMELJNA NAČELA KONVENCIJE O PRAVIMA DJETETA • NAJBOLJI INTERES DJETETA • NEDISKRIMINACIJA • PRAVO NA OPSTANAK, ŽIVOT I RAZVOJ • SLOBODA UVAŽAVANJA I IZRAŽAVANJA MIŠLJENJA DJETETA

24. Konvencija o pravima djeteta • članak 24. (ZDRAVSTVENA SKRB) • država je obvezna pružiti najvišu moguću razinu zdravlja kao i: • korištenje olakšica za ozdravljenje i oporavak • osigurati uvjete u kojima ni jednom djetetu neće biti uskraćeno pravo na korištenje zdravstvenih usluga, • smanjenje stope smrtnosti novorođenčadi i djece, • osiguranje potrebne medicinske pomoći i zdravstvene skrbi svoj djeci, sprječavanje bolesti i neishranjenosti, • osiguranje odgovarajuće prehrane i pitke vode, • osiguranje odgovarajuće zdravstvene zaštite majki prije i poslije poroda, • razvoj preventivne zdravstvene zaštite, • savjetovališta za roditelje te • obrazovanja i službi za planiranje obitelji

25. Konvencija o pravima djeteta članak 28. (PRAVO NA ODGOJ I OBRAZOVANJE) Država je dužna svakom djetetu osigurati pravo na odgoj i obrazovanje. Država se obvezuje na: • pružanje besplatnog i obveznog osnovnog obrazovanja za svu djecu, • na poticanje razvoja različitih oblika srednjeg obrazovanja, uključujući opće i strukovno obrazovanje, čineći ih raspoloživim i dostupnim • svakomu djetetu • osiguranje materijalne podrške i osiguranje jednakog pristupa visokom • obrazovanju na temelju sposobnosti

26. OBRAZOVANJE MATERIJALNA DEPRIVACIJA EMOCIONALNI TERET SRAM Načelo jednakih mogućnosti za svu djecu Jednakost i nediskriminacija - važni elementi prava na obrazovanje Ovaj slajd je preuzet od Ureda pravobraniteljice za djecu (autorica: Lidija Petrović)

27. Konvencija o pravima djeteta članak 31. (SLOBODNO VRIJEME) Svako dijete ima pravo na: • odmor i slobodno vrijeme, • na igru i razonodu primjerenu njihovoj dobi, • na sudjelovanje u kulturnom životu i umjetnostima • sva djeca trebaju imati jednake uvjete za provođenje slobodnog vremena