Sistem upravljanja kvalitetom na UNSA u kontekstu zakona i podzakonskih akata

1. Sistem upravljanja kvalitetom na UNSA u kontekstu zakona i podzakonskih akata Kvalitet i osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju Bolonjska deklaracija – alma mater svih drugih akata Okvirni i Kantonalni zakon o visokom obrazovanju, nacrt Statuta integriranog UNSA Standardi i smjernice za osiguranje kvaliteta visokog obrazovanja u BiH

2. Kvalitet i osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju • Kvalitet je po definiciji skup karakteristika usluga i/ili proizvoda (skup karakteristika djelatnosti) koje na najbolji način zadovoljavaju potrebe korisnika. • Kvalitet u visokom obrazovanju: sve djelatnosti visokoškolskih institucija trebale bi biti u funkciji zahtjeva i potreba korisnika i njihovogzadovoljstva. • Krug korisnika visokog obrazovanja – zainteresirane strane: od studenata i njihovih roditelja, do poslodavaca i najšire društvene zajednice.

3. Novi koncept sistema osiguranja kvaliteta (QAS) i sistema upravljanja kvalitetom (QMS) u visokom obrazovanju počinje sa Bolonjskom reformom. Bolonjski model visokog obrazovanja zasnovan je na izgradnji QAS i QMS radi što boljeg odgovora potrebama društva modernog vremena. Iako se kvalitet u visokom obrazovanju eksplicitno spominje tek sa Bolonjskim procesom, on je oduvijek bio imanentan visokom obrazovanju i nešto po ćemu su se prepoznavali univerziteti. Razlika je u tome, što se danas kvalitetu pristupa na drugačiji način tako što se koristizakonska regulativa na nivou države, dokumentirane politike kvaliteta VŠI, tehnike provođenja utvrđene politike, standardi, smjernice, procedure i metodologije.

4. Moderni koncept upravljanja kvalitetom podrazumjeva uspostavu tijela za osiguranje kvaliteta: Odbor za kvalitet, Ured za kvalitet, Menadžer kvaliteta,... Ova tijela kvalitet tretiraju kroz sve aspekte djelovanja univerziteta, a svoje aktivnosti baziraju na potrebama i zahtjevima korisnika (zainteresiranih strana) - društva 21. stoljeća, označeno kao „društvo znanja”. U savremenom društvu, znanje je osnovni resurs i pokretačrazvoja. Sve države u svijetu, zbog ekonomskog prosperiteta i vlastite konkurentnosti na globalnom tržištu, visokom obrazovanju posvećuju posebnu pažnju.Upravo zbog toga je postalo nužno i potrebno razvijati QASi QMS u visokom obrazovanju na bazi zakonske i podzakonske legislative.

5. Bolonjska deklaracija • Dokument, na temelju kojeg su nastali svi novi zakoni o visokom obrazovanju i svi podzakonski akti koji reguliraju problematiku QA. • Njom je definirana najznačajnijainajsveobuhvatnijareformavisokogobrazovanjauEvropi, zasnovana na bazi potreba “društva znanja”. • Evropa je ušla u ovu reformu zbog svjesti da kvalitet i efikasnost obrazovnog i istraživačkog sistema su uvjet njene ekonomske moći i prestiža u globalnim razmjerama. • Ciljevi: uspostavaEvropskogprostoravisokogobrazovanja(EHEA) i Evropskog istraživačkog prostora (ERA),unutarkojeg će se akademskoosoblje i studenti lakokretatiiuživatipriznanjesvojihkvalifikacijautokuinakonzavršenihstudija.

6. Ciljevi Bolonjske deklaracije: GLOBALIZACIJA, INTEGRACIJA I HARMONIZACIJA EUROPSKOG UNIVERZITETSKOG SISTEMA I ZNANSTVENO-ISTRAŽIVAČKOG SISTEMA Visoko obrazovanje i znanost prilagoditi potrebama europskog drustva 21. vijeka 1988. - Magna Charta Universitatum, Bologna, • 1997.-Lisabonska konvencija o priznavanju kvalifikacija v.o. u europskoj regiji 1998 - Sorbonska deklaracija o harmonizaciji strukture visokog obrazovanja u Europi, 1999. - Bolonjska deklaracija Izgradnja koherentnog europskog prostora visokog obrazovanja,

7. Magna Charta UniversitatumBologna, 18. septembra 1988 potpisana od strane 483 rektora • “Univerziteti …prevazilaze geografske i političke granice,… afirmišu vitalne potrebe različitih kultura koje treba upoznati pojedinačno, te sagledati uticaj jednih na druge. “ • “Univerziteti … podstiču mobilnost nastavnika i studenata i razmatraju opću ekvivalentnost statusa studijskih programa, kvalifikacija… bitnih za obavljanje njihove misije.“

8. LISABONSKA KONVENCIJA, • Lisabon, 1997. • 35 zemalja potpisnica Konvencija o medjusobnom priznavanju univerzitetskih diploma radi slobodnog pristupa evropskom tržištu rada ili nastavka školovanja na drugoj visokoškolskoj instituciji Konvencija bazirana na uspostavi zajedničkih standarda kvaliteta i međusobnom povjerenju, sa ciljem vece mobilnosti tokom i po završetku studija

9. Sorbonska deklaracija Paris, 25. maj 1998 Deklaracija o harmonizaciji visokog obrazovanja u Evropi France, Germany, Italy,UK • Harmonizacija dva glavna ciklusa – dodiplomski i diplomski studij radi mogućnosti internacionalne usporedbe, • Korištenje kredita što vodi povećanju studentske i radne mobilnosti, • Uspostavljanje jačih veza između obrazovanja i potreba privrede (mogućnosti zapošljavanja).

10. Bolonjska deklaracija Bologna, 19. juna 1999potpisana od strane ministara obrazovanja29 Evropskih zemalja Europski odgovor Americi i Dalekom Istoku. Reforma bazirana na deklaraciji treba rezultirati konvergentnim sistemima visokog obrazovanja koji bi unaprijedili europsku privredu i osigurali njen prestiž u globalnim razmjerama. Austria,Belgium,Bulgaria,Czech Rep.,Denmark,Estonia,Finland,France,Germany,Greece,Hungary,Iceland,Ireland,Italy,Latvia,Lithuania,Luxembourg,Malta,Netherlands,Norway,Poland,Portugal, Romania,Slovak Rep.,Slovenia,Spain,Sweden, Swiss Confn.,United Kingdom

11. Bolonjska deklaracija Ciljevi deklaracije • Usvajanje sistema zvanja koja su prepoznatljiva i lako usporediva, • Uspostavljanje sistema obrazovanja sa dva glavna ciklusa (radi jednostavne usporedbe) - prvi ciklus najmanje 3 godine, prema zahtjevima tržišta radne snage • Uspostavljanje kreditnog sistema (ECTS, European Credit Transfer System) – kao načina implementacije mobilnosti studenata,

12. Bolonjska deklaracija Ciljevi deklaracije • Podsticanje mobilnosti studenata i nastavnika uz eliminiranje prepreka slobodnoj mobilnosti, • Promocija Europskog sistema osiguranja kvaliteta visokog obrazovanja, uspostava zajedničkih standarda • Promocija Europske dimenzije visokog obrazovanja: interinstitucionalna saradnja, integrirani programi studiranja, itd.

13. Sprovođenje Bolonjskog procesa Zaključci, Prag 2001 Bolonjsku deklaraciju potpisale Croatia, Cyprus, Liechtenstein, Turkey, • “Towards the European Higher Education Area” • Bolonjskim 6 pridodate još 3 aktivnosti: • ‘Lifelong learning’cjeloživotno učenje, • Aktivna uloga institucija visokog obrazovanja i studenata u oblikovanju EU, • Stvaranje European Higher Education Area (EHEA). Promocija atraktivnosti EHEA

14. INTEGRACIJAU EVROPSKI UNIVERZITETSKI SISTEM 2001. – Prag, Ministarska konferencija o stvaranju EHEA, 2001. – Salamanca, Izjava o oblikovanju EU prostora visokog obrazovanja 2002. – Lisabon, Zaključci u povodu V godišnjice Lisabonske konvencije o priznavanju kvalifikacija, 2003. – Berlin, 19. septembar 2003.pristupanje BiH 2005. – Bergen, Evropski standardi i smjernice za QA u EHEA 2007. - London, riješenost da se Bolonjska reforma u potpunosti provede 2009. - Leueven,Bolonjska reforma nema alternative 2010. - Budimpešta i Beč, priznavanje svih vrsta cjeloživotnih obrazovanja; formalnih, informalnih i neformalnih

15. Sprovođenje Bolonjskog procesa Zaključci – Berlin, 19. sept. 2003 Bolonjsku deklaraciju potpisale: Albania,Bosnia-Herzegovina, FYR Macedonia, Serbia-Montenegro, the Russian Federation, Andorra,The HollySeat • Državni sistem osiguranja kvaliteta • Evaluacija studijskih programa i institucija, • Eksterna evaluacija, učešće studenata, • objavljivanje rezultata • Sistem akreditiranja, certificiranja i sl. procedura • Bolonjskim i Praškim 9 pridodata još jedna aktivnost: • 10. Doktorski studij (treći ciklus) uključen u Bolonjski proces

16. Sprovođenje Bolonjskog procesa Zaključci – Bergen, 2005 Bolonjsku deklaraciju potpisale: Armenia,Azerbaijan,Belarus, Georgia,Moldova,Ukraine, Monaco,San Marino Usvojeni Evropski standardi i smjernice za QA u EHEA

17. Broj zemalja koje su zvanično prihvatile Bolonjski proces

18. Bolonjska deklaracija - danas potpisana od strane ministara 46 Evropskih zemalja Preuzeta sa http://www.bologna-bergen2005.no/

19. Implementiranje Bolonjskog procesa BACHELOR L L I I Employability Employability Academic Professional F F E E 180 – 240 ECTS L L O O N N G G MASTER MASTER Academic / Research oriented Professionally oriented L L 60 - 120 ECTS 60 - 120 ECTS E E A A R R N N I I DOCTOR 180 ECTS N N G G Preuzeta sa www.fce.vutbr.cz/en/ebf/ppt/Manoliu_Brno2004_01.ppt

20. Implementiranje Bolonjskog procesa na Univerzitetima u BiH Deadline 2010? Bologna after Bologna

21. Iprijeuključenjau BolonjskiprocesuniverzitetiuBiHpočelisuraditi na reformi i na uvođenju QAS. Te su aktivnosti dobile još veći značaj potpisivanjem Bolonjske deklaracije na ministarskoj konferenciji u Berlinu 2003. godine. Tokom školske 2003/04. godine svi javni univerziteti u BiH uključeni su u institucionalnu procjenu Evropske asocijacije univerziteta (EUA),kako bi se utvrdilo u kojoj mjeri ispunjavanju zahtjeve za pridruživanje u EHEA. Ovom procjenom Evropske asocijacije univerziteta utvrđeno je zaostajanje bh. univerziteta u QA i veliki broj značajnih pitanja koja treba riješiti putem zakona i sistematičnih i rigoroznih procedura za osiguranje kvaliteta.

22. Nakon ratifikacije Bolonjske deklaracije 2003 u BiH trebalo je donijeti nove zakone o visokom obrazovanju na državnom, entitetskom i kantonalnom nivou, a zatim i niz podzakonskih akata. Najvažniji zakonski i podzakonski akti relevantni za Bolonjsku reformu na UNSA: • Okvirni zakon o visokom obrazovanju BiH (2007) • Zakon o visokom obrazovanju KS (2009) • Nacrt statuta integriranog UNSA (2010) • Standardi i normativi za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja u KS (2005) • Elaborat o integraciji UNSA (2009) • Akcioni plan za provedbu Elaborata (2010) • Standardi i smjernice za QA u visokom obrazovanju u BiH (2007)

23. Osnovna uloga Okvirnog zakona o visokom obrazovanju u BiH je bila da fragmentirani visokoškolski sistem u BiH objedini i harmonizirakonzistententno sa principima i vrijednostima EHEA,onako kako ga gradi Bolonjski proces i ENQA standardi i smjernice za osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju. Druga vrijednost ovog zakona je uspostava državneAgencije za razvoj visokog obrazovanje i osiguranje kvalitetai Centra za priznavanje inostranih diploma. Agencija je počela sa radom već naredne godine po donošenju Okvirnog zakona. Ovim zakonom je uspostavljena i Rektorska konferencija BiH koja je trebala dodatno pomoći harmonizaciji bh. prostora visokog obrazovanja.

24. 4. Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta • Član 47. • Ovim Zakonom osniva se Agencija za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta (u daljnjem tekstu: Agencija). • Agencija je samostalna upravna organizacija. • Član 48. • Agencija je nadležna za: • Utvrđivanje jasnih i transparentnih kriterija za akreditaciju • Davanje preporuka o akreditaciji institucija, odnosno studijskih programa • Davanje preporuka o kriterijima za licenciranje, • Predstavljanje BiH u međunarodnim organizacijama za kvalitet, • Utvrđivanje standarda kvaliteta, davanje općih smjernica, analiza kvaliteta, ...

25. Akreditacija visokoškolskih ustanova • Član 49. • U oblasti akreditacije, Agencija je nadležna za: • raspisivanje javnog konkursa za izbor domaćih i međunarodnih stručnjaka za ocjenjivanje i reviziju kvaliteta i davanje preporuka o akreditaciji visokoškolskih ustanova, odnosno njihovih studijskih programa; ... • imenovanje komisije stručnjaka, ...; • davanje preporuke nadležnim obrazovnim vlastima o akreditaciji visokoškolske ustanove, odnosno studijskog programa, na osnovu mišljenja komisije stručnjaka; • vođenje državnog registra akreditiranih visokoškolskih ustanova; • objavljivanje na svojoj internet stranici liste akreditiranih visokoškolskih ustanova u BiH i jednom godišnje u "Službenom glasniku BiH", a najmanje dva puta godišnje u trima visokotiražnim dnevnim novinama

26. Član 44. Ovim Zakonom osniva se Centar za informiranje i priznavanje dokumenata iz oblasti visokog obrazovanja (CIP). CIP je samostalna upravna organizacija, a nadležan je za informiranje i poslove priznavanja u oblasti visokog obrazovanja u okviru Konvencije o priznavanju diploma u visokom obrazovanju (u daljnjem tekstu: Lisabonska konvencija). Član 43. Rektorska konferencija Bosne i Hercegovine Rektorska konferencija utvrđuje i zastupa zajedničke interese univerziteta u Bosni i Hercegovini, te ostvaruje saradnju sa institucijama u oblasti obrazovanja u Bosni i Hercegovini. Rektorska konferencija djeluje i kao savjetodavno tijelo za provođenje reforme visokog obrazovanja.

27. Okvirni zakon je bio podloga za donošenje entitetskih i kantonalnih zakona o v.o. Zakon o v.o. u Kantonu Sarajevo donešen je (objavljen) poćetkom 2009. ali, još uvijek nisu ostvarene bitne pretpostavke za implementaciju ovog zakona. Članovi zakona koji se odnose na QA: Član 29: Akreditacija, Član 30: Postupak izdavanja akreditacije, Član 31: Licenca, Član 32: Oduzimanje akreditacije i licence, Član 34: Ovlaštenje za rad VŠU. Član 52:Samovrednovanje - unutrašnja ocjena kvaliteta: Visokoškolska ustanova je obavezna uspostaviti i razviti sistem kvaliteta i osigurati njegovu primjenu. Član 53:Vanjska ocjena kvaliteta

28. Član 29. (Akreditacija) (1) Akreditacija je proces koji se vodi na osnovu kriterija definiranih od strane vlasti nadležnih za visoko obrazovanje radi donošenja rješenja kojim se utvrđuje da visokoškolska ustanova ispunjava općeprihvaćene standarde u pogledu organizacije rada, raspoloživih prostornih, materijalno-tehničkih i kadrovskih resursa, kvaliteta obrazovnog procesa, studijskih programa i kvalifikacija odnosno zvanja koja dodjeljuje, a koja u skladu sa važećim zakonom njihovom nosiocu daju određena prava, odnosno pristup narednoj fazi obrazovanja, te pravo korištenja stečenih zvanja; (2) U postupku akreditacije studijskog programa utvrđuje se da li su ispunjeni uvjeti za obavljanje nastavnog, naučnonastavnog, umjetničkog, umjetničkonastavnog, naučnoistraživačkog rada visokoškolske ustanove u skladu sa zakonom.

29. (3) Ministarstvo je obavezno utvrditi jasne, transparentne i pristupačne kriterije za proces akreditacije odnosno licenciranja visokoškolskih ustanova i donijeti Standarde i normative za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja. (4) Prilikom definiranja kriterija iz stava (3) ovog člana Ministarstvo je obavezno cijeniti preporuke Agencije. (5) Kriterije iz stava (3) ovog člana Ministarstvo je obavezno donijeti u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona. (6) Standardi i normativi navedeni u stavu (3) ovog člana predstavljaju dokument kojeg na prijedlog Ministarstva usvaja Vlada, a kojim se utvrđuju ukupni kriteriji čije ispunjavanje predstavlja neophodan uvjet za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja na akreditiranoj i licenciranoj visokoškolskoj ustanovi. (7) Postojeći Standardi i normativi za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja bit će usklađeni sa odredbama ovog Zakona u roku od šest mjeseci od dana njegovog stupanja na snagu.

30. Član 30. (Postupak izdavanja akreditacije) (1) Zahtjev za reakreditaciju Ministarstvu podnosi akreditirana i licencirana visokoškolska ustanova najkasnije godinu dana prije datuma za koji se traži akreditacija. (2) U postupku utvrđivanja ispunjenosti uvjeta za dodjelu akreditacije Ministarstvo može: a) donijeti rješenje o akreditaciji visokoškolske ustanove, odnosno studijskog programa; b) utvrditi nedostatke u pogledu ispunjavanja uvjeta za akreditaciju i odrediti primjeren rok za njihovo otklanjanje, te po isteku utvrđenog roka donijeti rješenje o zahtjevu; c) donijeti rješenje kojim se zahtjev odbija. (3) Akreditacija po zahtjevu iz stava (1) ovog člana dodjeljuje se najduže na vremenski period četiri godine, nakon čega se obavezno provodi ponovni postupak akreditiranja. (4) Visokoškolska ustanova prestaje sa radom donošenjem rješenja Ministarstva kojim se utvrđuje da visokoškolska ustanova ne ispunjava uvjete za akreditaciju.

31. (5) Protiv rješenja iz stava (4) ovog člana nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim sudom u Sarajevu u roku od 30 dana od dana prijema rješenja. (6) Ista visokoškolska ustanova ili isti osnivač može podnijeti ponovni zahtjev iz stava (1) ovog člana nakon isteka roka od najmanje dvanaest mjeseci od donošenja rješenja Ministarstva iz stava (2) ovog člana, ukoliko je rješenje bilo negativno. (7) Ministarstvo će osigurati stalnu dostupnost na svojoj web–stranici liste akreditiranih visokoškolskih ustanova na području Kantona Sarajevo kao i njeno objavljivanje u „Službenim novinama Kantona Sarajevo“ najmanje jedanput godišnje.

32. Član 31. (Licenca) (1) Licenciranje predstavlja proces provjere ispunjenosti utvrđenih kriterija za rad akreditirane visokoškolske ustanove radi dodjele dozvole (licence) za obavljanje djelatnosti visokog obrazovanja u skladu sa zakonom. (2) Licencu visokoškolskoj ustanovi dodjeljuje Ministarstvo nakon uspješno okončanog postupka licenciranja a na zahtjev visokoškolske ustanove koji se podnosi najkasnije šest mjeseci prije početka studijske godine. (3) Licencom se utvrđuju vrsta ustanove, akreditirani studijski programi, maksimalni broj studenata koji se mogu upisati na studijske programe sva tri ciklusa, kao i stepeni odnosno diplome koje visokoškolska ustanova može dodjeljivati. (4) Kriterije iz stava (1) ovog člana donosi Ministarstvo, na osnovu preporuke Agencije.

33. Član 32. (Oduzimanje akreditacije i licence) (1) Ako se na temelju nadzora u skladu sa ovim Zakonom utvrdi da je visokoškolska ustanova prestala ispunjavati uvjete iz licence i akreditacije, a uočeni propusti se ne mogu otkloniti bez ozbiljnih posljedica na kvalitet studija, Ministarstvo će, na osnovu mišljenja i preporuka za osnivanje i zatvaranje visokoškolskih ustanova, te za prestruktuiranje studijskih programa utvrđenih od strane Agencije, rješenjem oduzeti licencu. (2) Ako se uočeni nedostaci mogu otkloniti Ministarstvo će ostaviti rok ne duži od dva mjeseca u kojem visokoškolska ustanova mora otkloniti utvrđene nedostatke. (3) Protiv rješenja Ministarstva iz stava (1) ovog člana nije dozvoljena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred nadležnim sudom u Sarajevu u roku od 30 dana od dana prijema rješenja.

34. Član 33. (Uvjet za rad visokoškolske ustanove) Akreditirana visokoškolska ustanova može početi sa radom odnosno obavljati svoju djelatnost nakon dobijanja licence. Član 34. (Ovlaštenja akreditirane visokoškolske ustanove) (1) Akreditirana i licencirana visokoškolska ustanova je ovlaštena dodjeljivati akademske titule i zvanja i izdavati diplome navedene u rješenju o akreditaciji. (2) Neće se priznati akademske titule, stručna i naučna zvanja i diplome koje su izdale visokoškolske ustanove bez akreditacije i licence.

35. Član 52. (Samovrednovanje odnosno unutrašnja ocjena kvaliteta) (1) Visokoškolska ustanova je obavezna uspostaviti i razviti sistem kvaliteta, odnosno osigurati njegovu primjenu. (2) Odluku o uspostavi sistema iz stava (1) ovog člana usvaja upravni odbor na prijedlog senata. (3) Visokoškolska ustanova provodi postupak samovrednovanja i ocjene kvaliteta nastavnog plana i programa i uvjeta rada, rezultata evaluacije rada akademskog osoblja nakon završetka nastave a izvještaj o provedenim postupcima dostavlja Ministarstvu i organu utvrđenom statutom najkasnije 15 dana nakon provedenog postupka. (4) Postupak samovrednovanja se provodi kontinuirano u skladu sa statutom visokoškolske ustanove i aktima Agencije za razvoj visokog obrazovanja i osiguranje kvaliteta. (5) Postupak samovrednovanja podrazumijeva provjeru nastavnih planova i programa, nastavne opreme, kvalifikacija akademskog osoblja, načina realiziranja nastave, prolaznosti studenata na ispitima i drugih neophodnih pokazatelja uspješnosti rada visokoškolske ustanove, što se preciznije uređuje pravilnikom koji donosi upravni odbor na prijedlog senata visokoškolske ustanove.

36. (6) Visokoškolska ustanova je pored dokumentacije i evidencije utvrđene zakonom i statutom obavezna uspostaviti svoj jedinstveni elektronski informacioni sistem koji obuhvata jedinstvenu bazu podataka o akademskom i neakademskom poslovanju, podatke o svim radno-pravnim i drugim statusnim pitanjima zaposlenika, o broju, strukturi, statusu upisanih studenata, kao i svu dokumentaciju i evidenciju utvrđenu zakonom i statutom koju vodi studentska služba u djelokrugu svog rada i to u roku od godinu dana od dana stupanja na snagu ovog Zakona. (7) Sadržaj i tehničke parametre jedinstvenog informacionog sistema iz stava (6) ovog člana posebnim Pravilnikom na prijedlog visokoškolske ustanove utvrđuje Ministarstvo u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona. (8) Visokoškolska ustanova je obavezna osigurati Ministarstvu i ovlaštenom licu nadležne inspekcije konstantan i nesmetan on-line i svaki drugi pristup bazama podataka iz stava (7) ovog člana.

37. Član 53. (Vanjska ocjena kvaliteta) (1) Visokoškolska ustanova je obavezna da nakon svakih pet godina pribavi vanjsku ocjenu kvaliteta za svaki studijski program, koju daje referentno tijelo, u skladu sa zakonom i statutom. (2) Kompletnu dokumentaciju uz odgovarajuće obrazloženje sa nalazom referentnog tijela iz stava (1) ovog člana visokoškolska ustanova je obavezna dostaviti Ministarstvu najkasnije u roku od 15 dana nakon pribavljanja vanjske ocjene kvaliteta studijskih programa. (3) Spisak referentnih tijela iz stava (1) ovog člana usvaja Ministarstvo na prijedlog Komisije iz člana 49. alineja 2. Okvirnog zakona. (4) U slučaju da se komisija iz stava (3) ovog člana ne uspostavi u roku o šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog Zakona prijedlog referentnih tijela Ministarstvu će na usvajanje putem svojih senata dostaviti visokoškolske ustanove upisane u Registre.

38. Upravljanje kvalitetom u visokom obrazovanju U kontekstu visokoškolskog obrazovnog sistema termin "upravljanje kvalitetom" predstavlja: kontinuirani rast ukupne razine kvaliteta neke visokoškolske ustanove: kvalitet poslovanja kvalitet nastavnih programa kvalitet nastavnog osoblja kvalitet procesa izvođenja nastave kvalitet studenata kvalitet univerzitetske infrastrukture kvalitet izvannastavnih uvjeta kvalitet znanstvenoistraživačkog rada ili rast razine kvaliteta cijelog visokoškolskog sistema

39. Upravljanje kvalitetom Cilj sistema upravljanja kvalitetom je stvaranje mehanizama za kontinuirana poboljšanja, a ne puka inspekcija ili kontrola rada Put ka poboljšanju Dostizanje višeg (željenog) nivoa kvaliteta • Identifikacija zainteresiranihstrana, njihovih potreba i očekivanja; • Definiranje politike.vizije, misije, ciljeva i strategije; • Identifikacija karakteristika kvaliteta ključnih procesa; • Praćenjeperformansi, efikasnosti procesa; • Interna i eksterna evaluacija, akreditacija; • Preporuke za dalja stalna poboljšanja sistema.

40. Interne i eksterne evaluacije na UNSA • 2004. godine – Interna institucionalna evaluacija • 2005. godine – eksterna institucionalna evaluacija (EUA) • 2008. godine – Interna institucionalna evaluacija (u okviru TEMPUS projekta QASD). • 2010. godine – Interna institucionalna evaluacija • 5) 2010 (2011). godine – eksterna institucionalna evaluacija (BiH Agencija)

41. Evaluacije se rade prema ENQA standardima, odnosno premaStandardima i smjernicama za QA u BiH I grupa ENQA standarda: 1.1: Institucionalno osiguranje kvaliteta 1.2: Pregled i monitoring programa i stepena 1.3: Ispitivanje i ocjenjivanje studenata 1.4: Kvalitet nastavnog osoblja 1.5: Nastavni resursi 1.6: Informacioni sistem 1.7: Transparentnost informacija za javnost

42. Odbor za kvalitet UNSA formiran na sjednici Senata 31.3.2010.Sastav Odbora za kvalitetprema čl. 82 nacrta Statuta integriranog UNSA • Prorektor za NIR i osiguranje kvaliteta • Prorektor za nastavu i studentska pitanja • 6 predstavnika grupacija (medicinskih nauka, tehničkih nauka, društvenih nauka, humanističkih nauka, prirodnih i biotehničkih nauka, umjetnosti) • 2 predstavnika studenata (I i II ciklusa) • Generalni sekretar Univerziteta

43. Pozicija UNSA Odbora za kvalitetprema nacrtu Statuta BiH AGENCIJA Vlada KS SAVJET KS Upravni odborUNSA Rektor Senat ODBOR ZA KVALITET Služba za kvalitet

44. Nadležnosti Odbora za kvalitet(čl. 82 nacrta Statuta) • Planiranje, razvoj i nadzor institucionalnog QAS • Nadzire dosljednost u primjeni i efektivnost QAS • Poticanje stalne rasprave o kvaliteti na Senatu, unapređivanje i širenje kulture kvaliteta; • Razvoj internih mehanizama za osiguravanje kvalitete • Predlaže Rektoru i Senatu razvojne projekte, potiče i koordinira inovacije u sistemu • Planira i pokreće interno i eksterno vrednovanje kvaliteta, • Razvoj samoevaluacijskih postupaka za istraživanje različitih aspekata kvalitete obrazovanja, kao i različitih ciljnih populacija (studenata, nastavnika, administrativnog osoblja, rukovoditelja, poslodavaca, javnog mnijenja) • Podnosi izvještaje i prijedloge Rektoru i Senatu

45. Tekuće aktivnosti na UNSA • Priprema za internu institucionalnu evaluaciju, • Priprema za eksternu institucionalnu evaluaciju i akreditaciju, u toku je usvajanje kriterija za akreditaciju, • U ovoj fazi fokus je na funkcioniranju procesa unutar univerziteta, a ne na studijskim programima • Prioritet je prilagoditi instituciju potrebama studenata i društvene zajednice – usklađivanje sa standardima, • Naredna faza: akreditacija studijskih programa

46. Standardi i smjernice za osiguranje kvaliteta u visokom obrazovanju u BiH (I dio - 2007) Standard 1.1. Visokoškolska institucija u BiH treba imati jasno definiranu politiku i procedure osiguranja kvaliteta izvedene iz njene zvanične vizije,misije i strategije. Ove dokumente, skupa sa svim relevantnim zakonskim propisima,treba objaviti i učiniti dostupnim akademskim radnicima, studentima i svimdrugim zainteresiranim stranama. Vizija, misija, strategija, te politika i procedure osiguranja kvaliteta trebaju imati formalnopravni status i biti dostupne javnosti (javno objavljene).

47. Pokazatelji za standard 1.1. • • zvanična strategija univerziteta, sa misijom, vizijom i strateškim ciljevima • • zvanična politika kvaliteta, • sistem za unutrašnje osiguranje kvaliteta određen zvaničnom politikom i procedurama osiguranja kvaliteta • • formalno uspostavljeno tijelo s konkretnom • odgovornošću za unutrašnjeosiguranje kvaliteta na univerzitetu, • jasno definirana i utvrđenauloga studenata sva tri ciklusa u sistemu unutrašnjeg osiguranja kvaliteta

48. Standard 1.2. • Procedure za izradu, usvajanje i korekciju studijskih programa trebale bi biti uspostavljene za svaki studijski program i trebale bi uključivati jasneodredbe i dokaze da su sljedeća pitanja riješena nazadovoljavajući način: • ciljevi programa/kvalifikacija jasno su navedeni; • dokumentacija koja dokazuje da program/kvalifikacija ispunjava navedeneciljeve; • relevantnost kvalifikacija nastavnog osoblja i resursa; • efikasnost procedura putem kojih se ispravljaju nedostaci i ostvaruje daljinapredak

49. Pokazatelji za standard 1.2. • • Privredne i druge veze, uključujući i moguće zapošljavanje • • Popularnost programa kod studenata u odnosu na prethodne godine i drugeinstitucije koje ga nude • • Procenat svršenih studenata i prosječno trajanje studija • • Ukupan broj svršenih studenata u odnosu na broj upisanih • • Broj zaposlenih u odnosu na ukupni broj svršenih studenata • Projekti realizirani u okviru studijskog programa • • Informacioni paketi

50. Standard 1.3. Procedure za ocjenjivanje studenata jasno su definirane, transparentne idosljedno se primjenjuju u čitavoj instituciji. Postoje mehanizmiza procjenu efikasnosti procedura ocjenjivanja. Pokazatelji za standard 1.3. • kriteriji za ocjenu napretka i uspjeha studenta, • metode ocjenjivanja, • vrijeme i mjesto ocjenjivanja studenta, raspored ispita utvrdjen i javno objavljen na pocetku semestra • žalbena procedura i mogućnost ponovnog ocjenjivanja.